Autor Podgorički fotoreporter Boris Pejović nedavno je skrenuo pažnju javnosti na sebe kada je uputio prijetnje državnom vrhu Crne Gore i svim poslanicima u Skupštini poručivši im da su “ustaše i izdajnici” ali i riječi “trebali smo da vas ubijemo, mogli smo da vas ubijemo, trebali ste da izgubite glave“. Pejovićev potez je bio rezultat revolta zbog mizerne novčane kazne koju je bjelopoljski Sud za prekršaje izrekao osobi koja je te iste riječi uputila njemu i njegovom kolegi novinaru Balši rudoviću u avgustu prošle godine kada ih je napala grupa građana u Beranama prilikom postavljanja spomenika četničkom zločincu Pavlu Đurišiću. Pejović se i prijavio policiji ali je tužilaštvo odbilo da ga procesuira.
”Mislim da je najvažnije da razumijemo zašto sam to uradio. Nijesam se sam prijavio policiji zato što zaista želim nekome da prijetim, već zato što sam želio da ukažem na apsurd u kojem se nalazimo. Nijesam imao namjeru da postanem kriminalac, već da ukažem državnom vrhu, donosiocima i izvršiocima odluka na apsurdna zakonska rješenja koja su kreirali i donosili, ili na činjenicu da nijesu učinili ništa da ih promijene. Upravo takvi propusti u radu rezultiraju pojačanim napadima na novinare, fotoreportere i ostale medijske radnike”, kazao je Pejović za Safejournalists.net.
Kaže da je želio da im na provokativan način skrene pažnju, “da makar na minut osjete i pokušaju da se stave u naš položaj i zamisle kako bi njima bilo na našem mjestu”.
“Želio sam da kod njih pokrenem empatiju, da ih makar na kratko stavim u položaj u kojem se mi nalazimo godinama. Da li sam u tome uspio i da li oni imaju sposobnost da osjete empatiju uopšte kad sjednu u fotelju, saznaćemo u narednom periodu. Takođe, namjera mi je bila da nosioce javnih funkcija i javnost upoznam sa problemom kaznene politike, koja je problematična za svakog zdravorazumnog građanina. Ne može biti normalno i pravedno da kazna za nenošenje vozačke dozvole iznosi od 500 do 2.000 eura, a da za prijetnju smrću imate kaznu od 250 do 1.500 eura”, objasnio je on.
Pejović je kazao da je tužilaštvo je nakon njegove samoprijave odlučilo da neće krivično ni prekršajno odgovarati.
”To razumijem kao potvrdu da su razumjeli da je riječ o protestu, a ne o stvarnoj namjeri da ugrozim bilo čiju bezbjednost, mada je postojala realna opasnost da to ne shvate na taj način, jer sam u nekim ranijim periodima bio i hapšen zbog toga što sam radio svoj posao”, kazao je on.
U Gornjem Zaostru 8. avgusta 2025. godine, kako je podsjetio, on i još dvojica kolega nisu imali običnu neprijatnost na terenu već je više desetina ljudi nasrnulo je na njih, prijetiloim, oduzimalo opremu i pokušavalo da ih spriječi da izvještavaju o događaju od izuzetnog javnog interesa.
“Kolega Stevo Vasiljević bio je fizički napadnut, srećom bez povreda, ali je njegova oprema tom prilikom oštećena. Meni i Balši upućivane su ozbiljne prijetnje. Sve se to događalo pred očima policije u civilu čija reakcija je izostala”, kazao je Pejović.
Ishodi postupaka pokazuju koliko je teško dobiti pravdu u ovakvim slučajevima. Pejović je rekao da su Nikola Raičević i Milić Ralević prvostepeno su osuđeni na po šest mjeseci zatvora, uz izdržavanje kazne u svojim stanovima, zbog prinude prema njemu, a u odvojenom postupku protiv Danka Femića donesena je prvostepena oslobađajuća presuda. U dva prekršajna postupka četiri osobe oslobođene su odgovornosti, a tri su prvostepeno osuđene. Tri oslobođne osobe nisu ni trebale da budu procesuirane jer, kako tvrdi Pejović, prijetnje i djela koje su im stavljana na teret njima kao žrtvama nisu bila poznata, pa čudi kako su se našli u optužnici.
“Osnovni sud izrekao je dvojici maloljetnika vaspitnu mjeru pojačanog nadzora od strane roditelja, u trajanju od najmanje mjesec, a najduže šest mjeseci, zbog drskog i uvredljivog ponašanja prema meni. U drugom prekršajnom postupku protiv Filipa Cikića sud je, međutim, utvrdio da je prijetio meni i kolegi Balši Rudoviću i izrekao mu novčanu kaznu od 300 eura, uz mogućnost da se smatra plaćenom uplatom polovine kazne u propisanom roku. Postupak protiv drugog optuženog je obustavljen jer je pokrenut protiv pogrešne osobe za napad na kolegu Steva Vasiljevića”, naveo je Pejović ističući da je upravo presuda Čikiću da plati 300 eura, odnosno 150 ako to uradi u kratkom roku, bila “okidač” za njegove uvrede na račun državnog vrha i samoprijavljivanje policiji
“Dakle, ne bi bilo tačno reći da niko nije odgovarao. Dvojica ljudi jesu prvostepeno osuđena zbog prinude prema meni, a Filip Čikić je kažnjen zbog prijetnji meni i Balši. Dvojica maloljetnika osuđeni su za drsko ponasanje. Ali to nije isto što i potpuno rasvjetljavanje napada u kojem je učestvovalo više desetina ljudi. Još nemamo odgovor adekvatan ozbiljnosti svega što se dogodilo i koji bi pokazao da je utvrđena odgovornost svih koji su učestvovali u nasilju. Zato mislim da je suštinski problem mnogo veći od moje samoprijave i jedne kazne. Ne smije se dogoditi da napad na novinare postane nešto što se na kraju svede na nekoliko pojedinačnih prekršaja i simbolične kazne. Kada se novinarima prijeti smrću zato što fotografišu i izvještavaju, država mora pokazati da takvo ponašanje ima ozbiljne posljedice. U suprotnom, šalje se poruka da je zastrašivanje novinara prihvatljiv rizik”, rekao je Pejović.
Govoreći o propustima u istragama koje su vođene u ovom slučaju Pejović je kazao da su brojni i istakao primjer svjedoka odbrane koji je policijski službenik, a kojeg su prijavili zbog nepostupanja i protiv kojeg je vođen disciplinski postupak u vezi sa skupom u Beranama „Njegov iskaz se ne dovodi u pitanje, niti se o tome raspravlja na suđenju ili se te okolnosti uzimaju u obzir prilikom donošenja presude. Ni jedan od optuženih i svjedoka, prema njihovim riječima, nije došao na otvaranje spomenika saradniku ozloglašenom po saradnji s okupatorom, Pavlu Đurišiću, već na slavu crkve, da jedu i piju. Neki čak priznaju da su bili pijani. Kao kruna svega, protiv troje optuženih koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji vode se dva krivična postupka, u kojima se donose dvije oprečne prvostepene presude za istu situaciju i isto krivično djelo“, objasnio je Pejović.
Slične situacije se ponavljaju u dva prekršajna postupka u vezi sa istom pravnom stvari. Razlog je to što su procesuirane pogrešne osobe, iako su Pejović i kolege te osobe jasno prepoznali prije nego što su procesuirane i prije nego što su predmeti dostavljeni sudu. Istovremeno se pojavljuju drugi optuženi koje su prepoznali samo kao učesnike skupa, dok neke nijesu ni primijetili.
„Kako su se oni našli na optužnici, to znaju samo oni koji su je pisali“, zaključio je Pejović.
Razgovarala: Marijana Camović Veličković
