Autor Sindikat medija
„Istina je da je ovo sve sramota za Srbe, ali je bilo sramota činiti, a kad je već učinjeno, u istoriji ne valja ga kriti“, moto je knjige “Gubljenje ljudskosti” istoričara Dragana Popovića koja se bavi genocidom u Srebrenici, a citat pripada Vuku Stefanoviću Karadžiću i odnosi se na zločine Karađorđevih ustanika nad muslimanima u Sjenici 1809. godine. Citat govori o spremnosti na suočavanje sa neslavnom prošlošću i spremnosti da se, i zbog dobrobiti sopstvenog naroda, o tome javno govori. Dodatnu težinu izjavi daje činjenica da je izgovorena prije više od 200 godina. Danas, kada govorimo o Srebrenici, pa i u svijetlu smrti Ratka Mladića, čini se da nismo mnogo naučili ni od Vuka Karadžića iako se drugim povodima i „obični“ građani ali i političari i istoričari često pozivaju na njega.
Srebrenica kao „najdokumentovaniji zločin“
Relativizovanje genocida u Srebrenici je često, makar kad je Crne Gora u pitanju, a da je to “najdokumentovaniji zločin u novijoj istoriji” pojasnio je Popović na predstavljanju svoje knjige.
„Za svaki bager, svaki kamion imamo putne naloge, potrošeno gorivo, vozače i registarske tablice. Nema dokumentovanijeg zločina od srebreničkog“, rekao je Popović, ukazujući da je pred Haškim tribunalom provjereno i potvrđeno na hiljade dokumenata, presretnutih razgovora, vojne dokumentacije, satelitskih snimaka i svjedočenja.
Ipak, mnogi ga negiraju, relativizuju ili uslovljavaju.
Govoreći o negiranju genocida, Popović je ocijenio da je danas mnogo prisutnija relativizacija nego otvoreno poricanje. Kako je rekao, nacionalistički narativi stvaraju sopstvenu verziju istorije, u kojoj se genocid relativizuje i predstavlja kao navodno neizbježna posljedica prethodnih događaja. Popović ocjenjuje da takve narative nije lako suzbiti.
Je li i Crna Gora odgovorna?
Kada je u pitanju odgovornost Crne Gore, Popović je istakao da su tadašnji crnogorski predstavnici učestvovali u radu Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije, zbog čega je pitanje njihovih saznanja i političke odgovornosti i dalje važno za suočavanje s prošlošću. Ovako veliku operaciju ubijanja nije bilo moguće sakriti.
„Nije lako prikriti ubijanje više od 8.000 muškaraca“, poručio je Popović podsjećajući da je Naša Borba već 14. jula objavila da je etničko čišćenje u toku, a da je NIN 20. jula objavio tekst sa pitanjem gdje je nestalo 8.000 ljudi iz Srebrenice.
Popović je naglasio da genocid u Srebrenici ne obuhvata samo sistematsko ubijanje skoro 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Ukazao je i na druge njegove dimenzije, uključujući zločine počinjene nad ženama, njihovo prisilno protjerivanje i dugotrajnu traumatizaciju porodica žrtava kroz višegodišnji proces višestrukih ekshumacija i identifikacija posmrtnih ostataka. Podsjetio je da su, zbog premještanja tijela u sekundarne i tercijarne masovne grobnice, porodice često sahranjivale tek jednu ili nekoliko pronađenih kostiju svojih najbližih, a zatim bile ponovo suočene sa potrebom da otvaraju grobove svaki put kada bi bili pronađeni novi ostaci i doživljavaju dodatnu traumu. Porodice tragaju za još oko 700 nestalih.
Predstavljanje knjige je u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti upriličila nevladina organizacija Akcija za ljudska prava čija je predsjednica Tea Gorjanc Prelević kazala da je sprovođenje genocida zahtijevalo ogromnu logističku podršku i podsjetila na zaključke Međunarodnog suda pravde o ulozi Srbije i Crne Gore, odnosno SRJ, koja nije učinila ništa da spriječi i kazni genocid.
Mišljenje o genocidu “smjenjivalo” je i ministre
A u međuvremenu, prošla je 31 godina, a Crna Gora nije uspjela da 11. jul proglasi danom sjećanja na žrtve u Srebrenici jer je to i dalje kamen spoticanja i tema o kojoj je “mudrije” ne izjašnjavati se. Rezolucija Skupštine Crne Gore koja predviđa ustanovljavanje tog dana usvojena je još 2021. godine. Čak je zbog izjave da je spreman da prizna da se u Srebrenici dogodio genocid “kad se to i nedvosmisleno utvrdi“, kao i zbog njegovog osporavanja legitimiteta Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju koji je presudio da se u Srebrenici dogodio genocid, 2021. godine smijenjen tadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić. Rezolucija, pored ostalog, podrazumijeva da parlament prizna da se u Srebrenici jula 1995. godine desio genocid u kom je ubijeno preko 8.000 Bošnjaka i to najoštrije osudi, kao i da se zabrani javno negiranje postojanja i umanjenja genocida, a 11. jul proglasi danom sjećanja na žrtve. Uz mnogo buke poslanika koji dijele Leposavićev stav a pripadaju desno orjentisanim srpskim partijama koje su na vlasti u Crnoj Gori već šest godina, Rezolucija je usvojena ali dan sjećanja nemamo. I Gorjanc Prelević uporno pita zašto je to tako.
NVO sektor jedinstven i istrajan u stavu o Srebrenici
Ona je na skupu u Podgorici, koji su Ujedinjene nacije organizovale povodom Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici kazala da je suočavanje s prošlošću u Crnoj Gori blokirano jer poricatelji i relativizatori genocida učestvuju u vlasti. Podsjetila je da je Rezolucija o genocidu u Srebrenici usvojena 2021. godine, uz protivljenje bloka koji danas čini jezgro vladajuće većine, kao i da predsjednik Skupštine Andrija Mandić i danas negira genocid i osporava presudu Ratku Mladiću – iako je zločin nad više od 8.000 muškaraca i dječaka sudski utvrđen i dokumentovan. Prema njenoj ocjeni, memorijalizacija u parlamentu je selektivna: od promjene vlasti bez problema su usvojene dvije rezolucije, koje komemoriraju srpske žrtve genocida, uključujući onu o Jasenovcu, i utvrđen dan sjećanja na te žrtve, dok tri predložene rezolucije o dokumentovanim zločinima nad Bošnjacima čekaju na dnevni red. Pozivajući se na Bosansku knjigu mrtvih (IDC), navela je da Bošnjaci čine oko 80 odsto civilnih žrtava rata u BiH, što opovrgava tezu da su svi stradali podjednako u tzv. „građanskom ratu“. Petina građana u Crnoj Gori, upozorila je, negira genocid u Srebrenici.
Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević je, uoči godišnjice genocida u Srebrenici kazala da je odgovorno sjećanje zadatak svih, a posebno institucija.
„Genocid u Srebrenici nije samo mračna stranica istorije, već test naše ljudskosti i spremnosti da se suočimo sa istinom, što je posebno važno kada svjedočimo afirmaciji ideologija koje su vodile tom zločinu. Imamo dvije realnosti: istinu, potvrđenu presudama najviših sudova, i negiranje, koje pokušava umanjiti, relativizovati ili opravdati nepojmljivo. Odgovorno sjećanje nije puka komemoracija, već proces suočavanja i otpora poricanju, u kojem imena i životi 8.372 ubijena muškarca i dječaka ne smiju biti statistika, već podsjetnik da se užas ne ponovi“, kazala je ona naglašavajući i značaj politika, obrazovanja i medija.
“Zato insistiramo da politika prestane da trguje istinom, da obrazovni sistem ne prećutkuje činjenice, a mediji ne budu platforma za negatore. Jedna od inicijativa koju smo pokrenuli je i oduzimanje nagrade ratnom zločincu Radovanu Karadžiću“, pojasnila je, dodajući da je to moralni minimum prema žrtvama i društvu koje želi pravdu.
“Ako želimo da Crna Gora bude dostojna svojih najboljih vrijednosti, posebno principa čojstva i junaštva, moramo dokazati da umijemo pamtiti, priznati i osuditi zločine – bez kalkulacija, straha i laži“, zaključila je Uljarević.
Sudeći prema odnosu zvanične Podgorice prema tom genocidu zaključuje se da Crna Gora, makar u ovom trenutku, nije dostojna “svojih najboljih vrijednosti”.
Ovaj članak je nastao u okviru projekta koji sprovodi udruženje “BH Novinari” u saradnji sa Sindikatom medija Crne Gore i Nezavisnim udruženjem novinara Srbije, u okviru projekta “Akademija tranzicione pravde” koji je podržan bespovratnim sredstvima kancelarije Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Bosni i Hercegovini. Projekat je podržan kroz regionalnu inicijativu „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, koju finansira Evropska unija (EU), a sprovodi UNDP. Sadržaj je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i ne odražava nužno stavove EU ili UNDP-a, niti se može smatrati njihovim zvaničnim stavovima.
