By Neregulisana registracija portala, pritisci na zaposlene, neplaćeni rad, loš položaj frilensera, te nedostatak podataka o finansijskom poslovanju, problemi su koji su obilježili i ovu godinu u digitalnim medijima. Ovogodišnje istraživanje o digitalnim medijima nije pokazalo pozitivne pomake, u odnosu na prethodne četiri godine od kako se sprovodi.
Zaposleni u digitalnim medijima i dalje rade u jednako lošim uslovima, prisutan je rad na crno, zarade su i dalje ispod prosjeka, pritisci su očigledni, a prekovremeni i neplaćeni rad su gotovo konstanta.
Digitalni mediji u Crnoj Gori ujedno okupljaju najveći broj frilensera, koji su prinuđeni da rade za više medija ne bi li omogućili sebi dostojanstvenu zaradu. Frilens novinarska zajednica u Crnoj Gori trenutno je jaka, s velikim brojem uglavnom mladih ljudi koji na ovaj način stiču iskustvo u medijima. Ipak, zakonska regulativa i dalje nije blagonaklona prema njima i pominju se samo u jednom zakonu.
Digitalni mediji u Crnoj Gori doživjeli su najveću ekspanziju u godini koja je za nama. Za samo četiri godine, od kada sprovodimo ovo istraživanje, broj portala u Crnoj Gori, upisanih u evidenciju nadležnih organa, porastao je sa 40 na 104. Najveće promjene zabilježene su tokom posljednje dvije godine. Portali čine 50% ukupnog broja medija u Crnoj Gori što dovoljno govori o uticaju koji oni imaju na informisanje i kreiranje javnog mnjenja. Ipak, stiče se utisak da je propuštena prilika da se ova oblast uredi do kraja. Posebno imajući u vidu činjenicu da se ogroman broj registrovanih portala ne bavi informativom, već su u pitanju različiti sajtovi nevladinih i drugih organizacija.
Sa sindikalne tačke gledišta, portali su vjerovatno jedno od najnesigurnijih mjesta za rad medijskih radnika. Veliki broj zaposlenih u ovim medijima radi na crno, s obzirom na to da nemaju ugovore o radu i nijesu osigurani. Takođe, radni dan zaposlenih u portalima u prosjeku traje duže, zaposleni rade i vikendom, pritisci na njih su veći (posebno zbog brzine objavljivanja informacija), dok su zarade na jako niskom nivou i ispod prosjeka.
Dio istraživanja posvećen je poslovanju digitalnih medija. Nažalost, nemoguće je tačno izračunati vrijednost sektora digitalnih medija odnosno portala u Crnoj Gori,i to jer pojedini portali funkcionišu u okviru drugih medija (tv, radio, štampa) i finansijski izvještaji portala dio su ukupnog izvještaja tih medija, a u nekim slučajevima portale su osnovale NVO, kompanije ili neke druge organizacije, te je samim tim teško doći do podataka o prihodima. Najbliži mogući podaci pokazuju da je 49 od 73 portala u 2020. godini sveukupno imalo profit od nešto preko 45 hiljada eura, sa ukupnim prihodima od milion i 479 hiljada eura i rashodima od blizu milion i 434 hiljade a u njima je bio prijavljen 71 zaposleni. Skoro polovina portala ili čak 24 nisu prijavili stalno zaposlene ili su naveli da ih je 0 što ukazuje da u ovom sektoru ima rada na crno.
Kada je riječ o digitalnim medijima u Crnoj Gori, oni uglavnom zapošljavaju najviše frilensera. Iako ih zakonodavstvo u dovoljnoj mjeri ne prepoznaje i ne štiti, crnogorska medijska scena može se pohvaliti dobrom mrežom slobodnih novinara. Ne postoji zvanična statistika o njihovom broju, ali je Sindikat medija Crne Gore oformio posebnu mrežu članova koji su slobodni novinari i s njima pokušava da utvrdi koji su najveći problemi i mogući načini njihovog rješenja.
Fokus grupa s novim članovima – slobodnim novinarima ukazala je na pet glavnih problema koji će biti u fokusu rada Sindikata. Njihovi problemi su, između ostalog, to što ih ni radno ni medijsko zakonodavstvo ne prepoznaju, kako nemaju ugovore o radu, uglavnom rade “na crno” – bez zdravstvenog i penzionog osiguranja, nemaju podršku redakcije, a ne prepoznaje ih ni Centralni registar privrednih subjekata i nemaju pristup državnim fondovima.
Novinari frilenseri žive od danas do sjutra, u stalnoj neizvjesnosti kad je riječ o zaradi, zato je za njih svako planiranje ozbiljnih životnih poteza gotovo neizvodljivo.
Istraživanje SMCG sadrži niz preporuka čiji je cilj unapređenje položaja zaposlenih u digitalnim medijima.
Država mora donijeti podzakonske akte kojima bi se bliže regulisao postupak registracije portala. Potrebno je zakonski zaštiti frilensere kojih će u narednim godinama biti sve više. Država, vlasnici medija i zaposleni u portalima moraju prepoznati i na vrijeme reagovati na izazove koje donosi digitalizacija radnih mjesta i digitalna ekonomija.
Izvještaj je dio programa “Union to Union – Recruitment and Organizing campaign in CEE 2021”, koji se sprovodi uz podršku Međunarodne federacije novinara (IFJ), Union to Union-a i Sindikata novinara Švedske.
Bojana Laković Konatar, autorka istraživanja
