By Kada je prije više od godinu dobio predlog od redakcije Televizije Crne Gore da počne da se bavi mobilnim novinarstvom, novinar te medijske kuće, Darko Bulatović, bio je sumnjičav. Bulatović, koji je inače dopisnik Javnog servisa iz Nikšića, kaže da mu je tada bilo nepoznato da se telefonom može uraditi prilog ili reportaža za televiziju.
”U tom trenutku ovaj trend je u svijetu već bio uspostavljen u medijskim kućama kao što su BBC, CNN, Dojče Vele. Počeo sam da istražujem i vidio izuzetno kvalitetne reportaže, uključenja uživo, snimanja, koje su urađene samo sa telefonom i stativom. Sve mi je to bilo izazov i odlučio sam da počnem da se bavim mobilnim novinarstvom”, kazao je Bulatović i dodao da je ovaj tip novinarstva pogodan i za pravljenje istraživačkih priča.
Kako je rekao, početak je bio težak, sa mnogo problema na terenu. Iako je imao višegodišnje iskustvo rada za televiziju, uvijek je bio pored kamere, kojom je upravljao snimatelj.
”Ja sam i ranije, na neki način učestvovao u snimanju priloga, jer sam, kao i svaki televizijski novinar, sugerisao neki kadar, situaciju koju snimatelj treba da zabilježi. Sada je sve to trebalo da uradim sam”, objasnio je on.
Prema njegovim riječima, posle nekog vremena sve je došlo na svoje mjesto. Savladao je sve “fore i cake” i shvatio da telefon nudi veliki broj aplikacija za montažu materijala, ali i mogućnost korištenja dodatne opreme, mikrofona i stativa, koji su neophodni za pravljenje priloga. Kako kaže, ranije su za pravljenje priloga bili potrebni novinar, kamerman i montažer, dok danas sve to on radi sam.
”Sada ja na terenu, umjesto ogromnog stativa i kamere, nosim mobilni telefon, a u situacijama kada pravim reportažu nosim i stativ. Sve ostalo mogu praktično ”iz ruke” da uradim i da vrlo brzo i efikasno završim posao sa terena. Ako pričamo o onoj ”dnevničkoj” varijanti to je idealna forma”, istakao je Bulatović i objasnio da, ukoliko žele da se bave ovim poslom, novinari treba da savladaju neke vještine snimanja i montaže.
Osim bržeg i efikasnijeg rada i lakše organizacije, posebno dopisničke mreže medija, kao glavnih prednosti ovog posla, Bulatović ističe da mobilno novinarstvo ima i svoje nedostatke. Mana je, između ostalog i to što ne postoji mogućnost reprize snimanja.
”Kada su na terenu snimatelj i novinar oni komuniciraju, pa ako jednom promiče nešto, drugi ga opominje. Sada, međutim, imate priliku da snimite nešto jednom, bez reprize, pa se može desiti propust”, kazao je Darko.
Bulatović smatra da televizije moraju u svojim redakcijama imati mobilne novinare, koji koriste telefon kao osnovno sredstvo za rad. Kako kaže, mobilnim novinarstvom one samo mogu da dobiju. On objašnjava da, zbog brzog tempa življenja, ljudi danas prate medije u hodu, i ne obraćaju pažnju na kvalitet kadra i slike.
“Mobilno novinarstvo donosi ono što traži današnji sistem informisanja: brzu informaciju i sliku. Neki portali su to prepoznali, pa se i sami okreću kratkim video formama. Ako ste na terenu i izvještavate za portal, zašto ne bi uz tekst dodali i video snimak i napravili paket”, zaključuje Bulatović.
