Autor Nacionalni Javni emiter Radio i Televizija Crne Gore (RTCG) ima posebno mjesto na medijskom prostoru male evropske države. Uskoro će biti obilježeno 60 godina od osnivanja Televizije i 80 godina od početka emitovanja programa Radija Crne Gore. Dugo je RTCG bio jedini medij na prostoru na kojem, prema posljednjem popisu, živi oko 620 hiljada stanovnika. Time je i njegov uticaj u prošlosti bio neprikosnoven. Jasno je da uticaj i objektivnost, u novoj eri medija, vrlo često nemaju dodirnih tačaka. Zato danas imamo nekoliko zakona koji bi trebalo da rad medija učine odgovornijim i korisnim za društvo. Problematika je kompleksna jer političke elite na vlasti vrlo vješto preuzimaju kontrolu nad pojedinim medijima pa je tekst ovih zakona nekoliko puta mijenjan.
RTCG danas emituje četiri televizijska (1. i 2. program, Satelitski program i Parlamentarni kanal) i dva radijska kanala, a informacije plasira i preko elektronske publikacije Portal RTCG. Nakon digitalizacije tehničkih sistema tokom 2019. godine značajno je povećan potencijal tog medija. Osim u tehnici veliki potencijal čine i radnici kojih, prema posljednjim informacijama aktuelnog menadžmenta, ima 728.
Značaj članova 9 i 16 Zakona o Nacionalnom javnom emiteru RTCG
O važnosti RTCG govori činjenica da postoji Zakon o Nacionalnom javnom emiteru koji striktno uređuje rad ovog medija. Zakon je donijet 2008. godine. Izmijenjen je 2012. pa 2016. i konačno su posljednje izmjene bile u julu 2020. godine. U Zakonu je istaknuta uloga „Javnog servisa“ kao faktora socijalne kohezije i integracije svih društvenih elemenata. On treba da bude izvor nepristrasnih informacija i komentara kao i emiter raznovrsnog sadržaja visokih etičkih standarda. On je mjesto za široku javnu raspravu na sve teme od značaja za društvo. Zakon garantuje nezavisnost Nacionalnom javnom emiteru RTCG. Ove i još niz stavki Člana 9 tog Zakona govore o suštini uloge najznačajnijeg medija u Crnoj Gori.
Član 16 Zakona o Nacionalnom javnom emiteru RTCG je možda i najvažniji jer se odnosi na rad novinara/ki. „Novinari zaposleni u RTCG su nezavisni u svom radu i djeluju u interesu javnosti. Novinarima ne može prestati radni odnos, smanjiti se zarada, promijeniti status u redakciji ili utvrditi odgovornost zbog stava ili mišljenja koje je izraženo u skladu sa profesionalnim standardima i programskim pravilima“. Ove zakonske stavke su veliko dostignuće za bezbrižniji i objektivan rad novinara/ki „Javnog servisa“. Interesantno je da ovakav stepen zaštite novinara/ki nije predviđen drugim zakonima koji se odnose na medije tako da su svi oni, koji se bave novinarstvom u drugim medijskim kućama, u potencijalno velikom riziku da ostanu bez posla zbog javno izgovorenog mišljenja (istinitog i objektivnog) koje nije u skladu sa uređivačkom politikom medija u kojem su zaposleni.
Konačno uveden institut Ombudsmana
Izmjene Zakona o Nacionalnom javnom emiteru iz 2020. godine predviđaju uvođenje elementa samoregulacije kroz institut Ombudsmana. Obaveze koje je Savjet RTCG, kroz odgovarajuću Komisiju za predstavke i prigovore slušalaca i gledalaca imao u prethodnom periodu, prelaze na Ombudsmana koji je nepunu godinu nakon donošenja izmjena Zakona izabran od strane novog saziva Savjeta. Pitanje samoregulacije u narednom periodu će se morati dodatno razraditi jer zaključke Ombudsmana, kao i ranije Komisije, usvaja Savjet koji nema mehanizme za utvrđivanje odgovornosti za propuste u radu. To je i mišljenje Sindikata medija Crne Gore u posljednjoj analizi o slobodi medija i bezbjednosti novinara.
Radio i Televiziju Crne Gore političke elite smatraju moćnim medijskim oružjem. To se prije svega odnosi na informativni program i specijalne emisije koje se bave političko-društvenim temama. Vijesti u okviru Jutarnjeg programa i 2. Dnevnik Televizije Crne Gore su najgledanije informativne emisije. Gledanost je ipak značajno pala posljednjih godina jer dobar dio javnosti uređivačku politiku RTCG doživljava bliskom interesima doskorašnje vladajuće Demokratske partije socijalista. Neobjektivno izvještavanje sa velikih događaja, u organizaciji suprotstavljenih političkih blokova, iritiralo je javnost, posebno u toku 2020. godine, kad su odnosi u ionako polarizovanom crnogorskom društvu dodatno zaoštreni nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, krajem decembra 2019. Tokom prethodne godine zabilježen je i rekordan broj verbalnih i fizičkih napada na novinare kao posljedica političkog ambijenta koji je kreirala tadašnja vladajuća elita.
Zakon o Nacionalnom javnom emiteru i u periodu prije posljednjih izmjena garantovao je slobodu mišljenja novinarima “Javnog servisa” u skladu sa profesionalnim standardima. Ipak, papir je jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Rijetki novinari RTCG, koji su se usudili da kritikuju pojedine neobjektivne programske sadržaje svog medija, a koji su suštinski predstavljali direktnu štetu za RTCG u profesionalnom smislu, uz iritiranje dobrog dijela javnosti, suočili su se sa snažnim napadom menadžmenta. Uredniku jedne redakcije skinuta je sa programa autorska emisija i naređeno mu je da napusti kancelariju. U Dnevniku, u udarnom terminu, emitovan je i video sadržaj čiji je cilj bio da diskredituje ličnost tog novinara. Niko iz menadžmenta nije snosio posljedice zbog nezakonitog ponašanja i nanošenja nematerijalne štete radniku Televizije Crne Gore. Nakon javnog saopštenja Sindikata medija Crne Gore i ranijih kritika Evropske komisije zbog namjere rukovodstva RTCG da pokrene disciplinske postupke protiv novinara, menadžment je odustao od daljih represivnih mjera.
Jedan od većih problema tiče se činjenice da se RTCG najvećim dijelom finansira iz državnog budžeta odnosno od novca koji izdvajaju građani Crne Gore. Iz tog razloga radnici Nacionalnog javnog emitera su odgovorni svim građanima, a nikako posebnim nacionalnim ili političkim grupacijama. U Zakonu se to posebno i ističe. Zamjenom teza doskorašnja vlast stvarala je utisak da od nje zavisi da li će uplate za potrebe programa i plata na račun RTCG biti redovne. Takođe, utisak među novinarima je bio da među njima ima onih koji su više i onih koji su manje važni u procesu proizvodnje. Aktuelni menadžment nagrađivao je novinare informativnog programa varijabilnim iznosom na platu. Novinari koji su se bavili najvažnijim društvenim i političkim temama bili su i najviše nagrađeni. Međutim, visoki novčani dodaci uglavnom nisu bili posljedica objektivnog i vanserijski odrađenog profesionalnog zadatka. Odlično plaćen menadžment je, sa odlično plaćenim novinarima, koji se žargonski nazivaju “udarne pesnice”, kreirao uređivačku politiku RTCG u skladu sa politikom koju je sprovodila doskorašnja vlast. Takvo stanje traje bar dvije decenije, a posebno je izraženo prethodnih 7-8 godina. Iz tog razloga veliki dio javnosti smatra da se Nacionalni javni emiter RTCG neopravdano naziva “Javnim servisom”.
Treba istaći da su zarade svim stalno zaposlenim radnicima godinama redovne i isplaćuju se na početku mjeseca. Nakon nedavnog usvajanja novog kolektivnog ugovora, plate su povećane i radnici kojima je iz mjeseca u mjesec nesigurnim novčanim dodacima plata podizana na relativno prihvatljivu mjeru nemaju više stres da li će ili neće dobiti “varijabilu”. Posebna zasluga za to pripada Sindikatu zaposlenih RTCG koji je nakon višegodišnjih pregovora uspio da poboljša materijalne uslove zaposlenih.
Radnici koji imaju ugovor na određeno vrijeme su u nepovoljnom položaju. Ugovori najčešće traju mjesec dana i produžavaju se prema potrebi. Obično je riječ o vrijednim i predanim radnicima koji se trude da svoj posao rade dobro. Menadžment uočava potrebu za njihovim angažmanom, ali se veoma teško odlučuje da im da stalno zaposlenje. Takva praksa u mnogim slučajevima traje godinama. Slična je situacija i sa honorarno angažovanim radnicima kojih je u ranijem periodu bilo mnogo više. U pojedinim slučajevima honorarno angažovanje je trajalo godinama. Honorarcima nije uplaćivano ni zdravstveno ni penzijsko osiguranje u vrijeme takvog angažovanja. Sa druge strane javna je tajna da mnogo stalno zaposlenih radnika ne ispunjava normu za primanje pune plate, a ima slučajeva da se neki od njih godinama nisu pojavili na svom radnom mjestu. Mnogi otvaraju neracionalno duga bolovanja. Pitanje o opravdanosti njihovog daljeg angažmana se nikad ne postavlja jer Zakon snažno štiti radnike zaposlene na neodređeno vrijeme. U slučajevima kada je menadžment pokušao da otpusti nekog radnika, iz bilo kojeg razloga, RTCG je redovno gubila sporove na sudovima i morala je da plati visoke sudske troškove i odštetu radnicima koje je u obavezi da vrati na posao.
Neophodna veća transparentnost u radu menadžmenta
Zakon o Nacionalnom javnom emiteru predviđa obavezu davanja na uvid javnosti svih aktivnosti RTCG koje su od opšte društvenog značaja. Ako bi se jednom riječju morao opisati način zapošljavanja, raspodjela finansijskih sredstava za plate radnika i programske projekte, cijena i elementi nedavne digitalizacije onda bi ta riječ bila netransparentnost. Digitalizacija je donijela potrebu otvaranja novih radnih mjesta i zatvaranja starih, koja nemaju značaj u novoj eri RTCG. Novom, odgovarajućom sistematizacijom, uz poštovanje profesionalnih standarda i potreba Nacionalnog javnog emitera, bio bi riješen problem prekobrojnosti radnika koji postoji decenijama. Dugo se kalkuliše ciframa koliko je radnika zaista potrebno “Javnom servisu”. Menadžment je u nekoliko navrata pokušavao da uradi novu sistematizaciju, ali na način koji nije ulivao povjerenje da će to biti na korist svim zaposlenima, već prije svega ljudima bliskim menadžmentu. Objektivnom analizom postojećeg stanja i nepristrasnom sistematizacijom (koja se neće upodobljavati ličnostima) RTCG bi mogao dobiti mjesto koje mu pripada na medijskoj sceni Crne Gore, na zadovoljstvo radnika koji bi imali mnogo bolje plate, a time, mnogo više motivacije za podizanje kvaliteta u obavljanju zadataka. Posljedično, publika bi bila zadovoljna i znala bi cijeniti profesionalno novinarstvo.
Posljednjim izmjenama Zakona o Nacionalnom javnom emiteru utvrđena su pravila za izbor članova Savjeta. Podignuto je povjerenje da će članovi biti izabrani na bazi stručnosti i da će svojim angažmanom dovesti do podizanja profesionalnih standarda u RTCG. U prethodnom periodu nije postojao visok nivo povjerenja u rad Savjeta, a razlog je, između ostalog, izbor koji su prethodni sazivi pravili vezano za ličnosti ranijih Generalnih direktora RTCG. Ispostavilo se kao redovna praksa da top menadžment kreira uređivačku politiku u potpunosti u skladu sa politikom strukture na vlasti. Nakon izbora novog Savjeta, koji je nedavno raspisao konkurs za novog generalnog direktora, očekivanje javnosti je da “Javni servis” ubuduće opravda svoj naziv i poštuje precizno definisane stavke Zakona o Nacionalnom javnom emiteru.
Danijel Čelecki
Članak je nastao u okviru projekta „Unapređenje dijaloga između novinarksih udruženja i parlamenata na Zapadnom Balkanu za jači civilni sektor“, koji finansiraju Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (Sida) i Balkanska mreža za razvoj civilnog društva (BCSDN).
Sadržina ovog članka, kao i prezentovane informacije i stavovi, ne predstavljaju zvanične stavove i mišljenja Side i BCSDN. Odgovornost za informacije i stavove izražene u ovom tekstu u cjelosti su autorske.
