By Svjetski dan slobode medija je prilika da ukažemo na najveće probleme sa kojima se suočavaju zaposleni u crnogorskim medijima i potenciramo teme koje sami mediji zaobilaze pokušavajući na taj način da uljepšaju situaciju za koju su menadžeri i vlasnici samih medija krivi.
1. U Crnoj Gori postoji svega jedan medij koji ima kolektivni ugovor. To jasno govori o spremnosti menadžera i vlasnika da mijenjaju uslove u kojima rade ljudi koje su zaposlili. Sindikat medija Crne Gore je godinama pokušavao da promijeni Granski kolektivni ugovor ali su poslodavci iz sektora medija tokom prošle godine jednostrano odlučili da te pregovore prekinu.
2. Neisplaćivanje zarada je problem koji je neophodno istaći u svakoj priči o crnogorskim medijima. I ove godine smo imali medije koji svojim zaposlenima duguju i do 15 zarada. Suvišno je reći da je redovnost zarada uslov da bi zaposleni mogli da žive i rade, a samim tim i za postojanje medija koji funkcioniše u takvim uslovima. Nažalost, i 2019. godine smo u situaciji da to moramo da objašnjavamo i apelujemo da se situacija promijeni.
3. Pravo na štrajk je jedno od garantovanih prava i posljednji „alat“ koji zaposleni mogu da upotrijebe u borbi za svoja prava. I taj slučaj smo imali prethodnih godina. U medijima imamo situaciju da se već četiri godine (od 2015.g.) zbog opstrukcije Unije poslodavaca Crne Gore ne donosi Akt o minimumu procesa rada u uslovima štrajka jer ne žele da prihvate da se on odnosi samo na RTCG, a ne i na privatne medije i lokalne javne emitere.
4. Sloboda sindikalnog udruživanja je ustavna kategorija ali za jedan dio poslodavaca u Crnoj Gori to nije dovoljan argument da zaposlenima dozvole da koriste to svoje pravo. U jednom dijelu medija sindikalno organizovanje je potpuno onemogućeno, dok u drugom, gdje postoje sindikalne organizacije, sindikalni povjerenici i aktivisti su pod pritiskom.
5. Zastarjela tehnika je ograničavajući faktor i zaposleni/e u medijima su prinuđeni/e da se, na razne načine, snalaze kako bi njihov rad bio profesionalan. Bez adekvatne opreme koja olakšava rad ne možemo govoriti o slobodi medija.
6. Smatramo da je dio odgovornosti i na državi i njenim institucijama i to u dijelu koji se odnosi na bezbjednost novinara. Najteži slučajevi napada na novinare/ke su ostali neriješeni, a neki su i zastarjeli. Bezbjednost je uslov za stvaranje normalnog ambijenta za rad novinara/ki.
7. Neophodno je i donošenje zakona, prije svega izmijenjenog Zakona o medijima, kako bi se, makar u teoriji, stvorili uslovi da novinari/ke mogu da zaštite sebe i svoj rad u redakcijama. Nadamo se da, ipak, neće biti propuštena prilika da se ograniči uticaj vlasnika medija koji, zloupotrebljavajući svoj položaj, utiču na rad urednika/ca i novinara/ki.
Glavni odbor Sindikata medija Crne Gore
