By Nivo slobode medija i nivo slobode u medijima u Crnoj Gori su takvi da ovu profesiju napušta svako ko uspije da nađe bilo kakav drugi posao, kazala je Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija Crne Gore na Skupštini Evropske federacije novinara, koja je danas počela u Budvi.
Camović je istakla da su uslovi rada u medijima nikad gori. Opravdajući tu svoju tvrdnju,ona je podsjetila da su od početka godine u Crnoj Gori zatvorena četiri medija.
„U samo jednom od njih, i to u onom najmanjem koji je zapošljavao svega nekoliko ljudi, zaposlenima nisu ostala dugovanja po osnovu zarada. U svakom drugom slučaju radnici su oštećeni. Oko 15 medija ima blokirane račune, prema podacima Centralne banke, nekima od njih računi su blokirani i godinama.
Dugovanje zarada u pojedinim medijima je praksa, a najnovija pojava je da poslodavci koji duguju plate počinju da glume žrtve i da se čuju glasnije od onih koji za njih rade besplatno. Pa su zato primorani da se brane od „zlih sindikalaca“ i pod pritiskom „maltretiranja“ ljudi koji su se drznuli da pitaju za svoje plate, i da ih nazivaju bagrom i ostalim pogrdnim i prostačkim nazivima“, kazala je Camović.
Dodaje da su, pritisnuti sa raznih strana finansijskim i drugim problemima poslodavci su i dalje jednako bahati prema ljudima koje zapošljavaju.
„U crnogorskim medijima, kako je pokazalo nedavno istraživanje OEBS-a imamo novinare koji svakodnevno rade po 12 ili čak 15 sati dnevno. Otkazi koji se dešavaju već godinama su toliko drastični da su oni koji i dalje imaju posao prinuđeni da pokrivaju po više radnih mjesta odjednom i to za manju platu. To naravno utiče na kvalitet posla koji obavljaju, na krajnji proizvod koji se nudi čitaocima i gledaocima ali i na psihu novinara i novinarki“, objašnjava ona.
Ističe da je licemjerno što se od novinara očekuje da pišu o kršenju prava zaposlenih u ostalim djelatnostima, i takve priče se objavljuju u medijima u kojima se dešavaju gora kršenja radnih prava od onih o kojima se piše
„Kako se može od čovjeka kojem je zabranjeno da se bori za sebe očekivati da se izbori za nekog drugog, za bolje društvo? To su paradoksalna pravila po kojima su zaposleni u crnogorskim medijima prinuđeni da žive“, kazala je ona.
Dodaje da je sumnjivo i kako se biraju ljudi koji će biti otpušteni, ali uprkos i smanjenju broja zaposlenih, smanjenju njihovih zarada i brojnim drugim rezovima na štetu novinara, stanje u medijima se ne popravlja.
„Primjera radi, tiraži su nikad manji kao i gledanost ključnih informativnih emisija. To znači da preduzete mjere ne daju željene rezultate. I šta će naši poslodavci da urade povodom toga – nastaviće da daju otkaze i smanjuju plate. A ja pitam – kad će na red za otkaze da dođu menadžeri i ljudi koji uređuju novine. Jer oni su ti koji su sa 15 ili 20.000 prodatih primjeraka tiraže sveli na 3-4.000 primjeraka. Njihove politike su dovele do toga jer novinarima nije dozvoljeno ni da iznose svoja mišljenja, a ne da očekuju da ta mišljenja budu uvažena. Sumnjam da je neko od direktora ili glavnih urednika pomislio da je problem i njima, iako su na tim mjestima po 10 ili više godina“, ističe Camović.
Ona je izrazila sumnju da će se to i desiti jer je mnogo lagodnije lamentirati nad svojom zlom sudbinom nego preuzeti odgovornost.
„Lakše je pričati o demokratiji nego praktikovati je i ponašati se robovlasnički, a govoriti o slobodi medija. Na koga se odnosi ta sloboda medija, ko tu treba da bude slobodan? To nije toliko apstraktan pojam koliko neki žele da ga predastave jer odgovor je jasan – nema slobode medija dok nisu slobodni oni koji čine medije. I to treba često ponavljati“, zaključila je ona.
Mogens Blicher Bjeregard, predsjednik Evropske federacijenovinara je kazao da se pitanje sigurnosti novinara mora postaviti kao jedno od vodećih i u Evropi, jer brojke govore da moramo uraditi tako. On je podsjetio na izvještaj UNESCO-a po kojem je da je od 2006. do 2013. ubijen 21 novinar. Navodeći da je u posljednjih 18 mjeseci 21 ubijen novinar i medijski radnik u Evropi ističe da su oni platili najveću cijenu za novinarske slobode izvještavajući iz kriznih područja.
„Nećemo i ne možemo dozvoliti da nadležni organi zatvaraju naše kolege, prijete im, žele da ih ućutkaju. Prošle sedmice je jedan istraživački novinar pretučen u Hrvatskoj. Novinari ne pristaju da se prijetnjama ućutkivani. Mi smo tu da kažemo naše priče, da osiguramo dalji razvoj demokratije“ kazao je Blicher Bjeregard
Janina Hrebičkova, šefica Misije OEBS u Crnoj Gori je kazala da pružajući podršku novinarima da ojačaju svijest o medijskim pravima i slobodama, kao i njihov kapacitet da izvještavaju etično i profesionalno o ljudskim pravima, raste i očekivanje da im se građani više obraćaju sa pitanima od opšteg interesa, i rastu zahtjevi za rezultatima i promjenama.
„Stoga su jaki i nezavisni mediji neka vrsta arbitra između vlade i građana. Kada su ljudska prava zaštićena, vlade su odgovornije, i kvalitet života ljudi postaje bolji“, kazala je ona.
Hrebičkova je podsjetila da su u posljednjoj deceniji ostvareni važni rezultati u poštovanju medijskih prava i sloboda u zemlji. U tom smislu je navela usvajanje značajnog seta medijskih zakona, dekriminalizacija klevete, kao i napori usmjereni na rješavanje nerasvijetljenih slučajeva napada na medije neki su od njih.
Ipak, smatra Hrebičkova, potrebno je potrebno je uložiti još dosta napora na rasvjetljavaju slučajeva nasilja nad novinarima kao i po pitanju neetičkog i neprofesionalnog isvještavanja.
„Dakle da bi zaista imali slobodne i nezavinse medije potrebno je bez odlaganja rješavati niz značajnih pitanja: Kao prvo: zaštita novinara, njihovih zakonima garantovanih prava, obezbjeđivanje preduslova za ispoljavanje medijskih sloboda, unapređenje socijalnog i ekonomskog statusa novinara, jačanje profesionalnih i etičkih standarda.
Istovremeno novinari u bilo kojoj zemlji moraju biti svjesni da se sloboda izražavanja ne može ispoljavati nauštrb drugih prava, poput prava na privatnost, pretpostavku nevinosti, i brojna druga prava, i da se u izvještavanju ne mogu olako donositi sudovi bez temeljnog i relevantnog provjeravanja navoda i činjenica“, kazala je sešica Misije OEBS u CG.
Predstavnik Generalnog direktorata za proširenje Evropske komisije Andris Kesteris, rekao je da je pitanje medijskih sloboda u samoj suštini, kako procesa pristupanja, tako i političkog dijaloga sa partnerskim zemljama.
„Evropska komisija i Evropska unija ne bi trebalo da se doživljavaju kao jedini borci za temeljne slobode i ljudska prava u zemljama na putu pridruživanja. Potreban je takav jasan glas i u zemljama aspirantima“, apelovao je Kesteris.
Prema njegovim riječima, potrebani su snažni i uvaženi saveznici na lokalnom nivou, „da taj pritisak sa naše strane bude konstruktivan i orjentisan ka ostvarenju rezultata na terenu“.
„U tom smislu, u interakcijama sa partnerskim organizacijama u jugoistočnoj Evropi, EFJ radi dobar posao, jer ključni akter za takvu promjenu i unapređenje medijskih sloboda su snažne medijske organizacije“, kazao je Kesteris.
Generalni sekretar Medijske organizacije za jugoistočnu Evropu (SEEMO), Oliver Vujović, smatra da se stvari polako popravljaju, „a onda sve od jednom propadne“.
„Čujemo negativne, loše vijesti. Te loše vijesti me tjeraju da budem pesimista u pogledu budućnosti kada je u pitanju region jugositočne Evrope, uključujući i Crnu Goru. Mnogo novinara, koje obuhvata SEEMO, i dalje rade, a nemaju ugovore sa medijskom organizacijom za koju rade“, rekao je Vujović.
On je poručio, da je jedini način da se nešto pozitivno uradi je da pokazujemo stvarnu solidarnost.
(Izvor: www.kodex.me)
