Crnogorski novinari i medijski radnici Svjetski dan slobode medija dočekuju duboko podijeljeni i obespravljeni, jer ih društveno okruženje i dominantne uređivačke politike svrstavaju na suprotstavljene strane, slabeći tako esnafsku solidarnost i sposobnost da se odupru pritiscima menadžmenta.
U periodu između dva praznika desili su se novi fizički i verbalni napadi na medije i novinare u Crnoj Gori. Najprimitivnije uvrede upućene su članovima medijske zajednice, od kojih nijesu bile pošteđene ni njihove porodice. Postavljane su eksplozvne naprave i uništavana privatna i imovina medijskih organizacija, a naše kolege bili su brutalno pretučene. Istovremeno, izostala je odlučna akcija državnih organa da otkriju i procesuiraju počinioce i nalogodavce ovih nedjela. Nekažnjivost napadača i organizatora napada na medije, kao konstanta koja traje godinama, nesumnjivo je ostavila traga na produktivnost i slobodu izražavanja novinara i medijskih radnika, koji pod pritiskom i strahom „ko je sljedeći“ teško da mogu dati najbolje od sebe. Tamo gdje nema slobode riječi, nema ni slobodnog čovjeka. Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori i ovaj Svjetski dan slobode medija dočekuju slabo plaćeni, bez stalnog zaposlenja i ugovora o radu, bez plaćenih zdravstvenih i penzionih doprinosa, prekovremenih i noćnih sati i prazničnih dnevnica, slobodnih dana, godišnjih odmora i mogućnosti za usavršavanja i doškolovanja. Suočavali su se s masovnim prijetnjama u firmama, otkazima, ali i starim pričama o tehnološkim viškovima, koji će po odlasku s posla dobiti mizerne otpremnine ako budu imali sreće. Mnogi honorarci, koji taj status imaju po deset i više godina, ostali su bez posla ili, u boljem slučaju, bez honorara tri mjeseca, zbog odredbi Zakona o finansiranju političkih partija koji se tumači na štetu zaposlenih. Stopa sindikalnog organizovanja u Crnoj Gori i dalje je izuzetno niska. Ni male plate, otpuštanja, loši uslovi rada nijesu dovoljan motiv velikom broju kolega i koleginica da pokušaju da nešto mjenjaju.
Snaga zaposlenih ogleda se u organizovanju i solidarnosti, a ne u tajnim razgovorima s poslodavcem. Angažovanost i posvećenost svih zaposlenih u medijskom sektoru daje snagu granskom sindikatu, koji bi u narednom periodu trebalo da se izbori za što bolji Granski kolektivni ugovor. O problemima novinara i medijskih radnika gotovo uvijek se govori samo kada neko od njih bude pretučen ili životno ugrožen. Razloga je više ali, generalno govoreći, uslovi u kojima rade novinari i medijski radnici za donosioce odluka i implementatore zakona, ali ni za same medije nijesu aktuelna tema, jer bi u njoj mogli da se pronađu na način koji nije afirmativan. Sindikat medija Crne Gore, povodom Svjetskog dana slobode medija, poziva članstvo, kao i sve novinare i medijske radnike, da sjutra od 11,55 do 12,00 sati – tradicionalnom simboličnom akcijom Pet minuta gromoglasne tišine – upozore svoje čitaoce, gledaoce i slušaoce na sve lošiji položaj novinara i medija čime se direktno ugrožava sloboda medija i pravo javnosti na kvalitetno informisanje.
Svjetski dan slobode medija obilježava se od 1993. godine, kada ga je proglasila Generalna skupština Ujedinjenih nacija želeći da podsjeti vlade država članica da im je dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja.