By Rodna diskriminacija na radu
Žene koje su diskriminisane na radu moraju javno da govore o tom problemu. Ćutanje znači saglasnost s nepravdom i ne može išta promijeniti, poručuje Andrijana Luburić sa Cetinja.
Ona se nedavno obratila medijima, iznoseći svoju priču u kojoj su joj, kako tvrdi, povrijeđena prava.
Luburić je navela da joj je poslodavac uručio otkaz putem “Viber” aplikacije i to dok je bila u samoizolaciji zbog pandemije korona-virusa. Kao razlog je naveo nedolazak na posao ali, kako kaže Luburić, poslodavac u poruci nije naznačio dane odsustva. Takođe joj, tvrdi naša sagovornica, poslodavac nije dao pravo da se brani, odnosno opravda izostanak.
“Poslodavca sam i usmeno i pismeno obavijestila da sam u samoizolaciji, a rješenje o tome mu nijesam mogla dostaviti prije otkaza, jer ga ni ja tada nijesam imala”, pojašnjava Luburić.
Glavna inspektorka rada Angelina Međedović za TVCG je, komentarišući ovaj slučaj, navela saznanja da se sa dostavljanjem rješenja o samoizolaciji često kasni.
“To nije moja krivica, a rješenje sam svakako dostavila čim sam ga dobila od zdravstveno-sanitarne inspekcije”, ističe Luburić.
Ona naročito problematizuje nerazumijevanje koje od poslodavaca trpe majke.
“Poslodavac nije imao razumijevanja da se moje dijete može razboljeti i da moram biti s njim kod kuće ili u bolnici. Zbog svakog odsustva s posla zbog bolesti djeteta meni je plata bila umanjena. Majčinstvo nimalo nije zaštićeno. Mnogo poslodavaca vas pri prvom razgovoru pita da li imate djecu i od toga zavisi da li ćete biti primljeni. Ako su djeca najveće bogatstvo ovoga svijeta, kako mogu da se dešavaju te stvari”, pita se ova majka.
Luburić kaže da žene čija se radna prava ne poštuju trpe, najprije, finansijske posljedice ali da su najteže – one psihološke.
“Žena sebe smatra krivom što joj se dijete razboljelo, što ne može na posao ili što će joj plata biti umanjena. Preživjeti mjesec postaje stres koji utiče na cijelu porodicu”, ističe ona.
Ocjenjuje da majke, uglavnom, znaju koja prava imaju ali da su nemoćne protiv neodgovornih poslodavaca.
“Ja sam znala da imam pravo na bolovanje, ali ga nijesam mogla ostvariti. Znala sam da imam pravo na odmor koji, takođe, nijesam mogla ostvariti. Znala sam da imam pravo na plaćeno odsustvo tokom ‘COVID’-a jer su mi djeca mlađa od sedam godina, ali ja sam morala da idem na posao gdje mi je bila smanjena plata. Morala sam da plaćam ženu da mi pazi djecu jer, da sam se pobunila, dobila bih otkaz”, tvrdi Luburić.
Na sličan način, dodaje, razmišlja većina majki. “Naučile smo sve da trpimo za dobrobit naše djece”, ističe sagovornica Sindikata medija.
Na pitanje – zašto žene ne prijavljuju povrede radnih prava, Luburić odgovara da je jedan od glavnih razloga dug i stresan proces koji bi time pokrenule.
“Taj proces je težak, ekonomski i psihički. O tome se priča kratko, a onda svi nastavljaju svoje živote osim žene koja je prijavila i na koju je to ostavilo duboku traumu”, smatra Luburić. Ipak se nada promjenama: “I da ćemo se suprotstaviti takvim stvarima, jer ako ćutimo to znači da se slažemo”.
Svim diskriminisanim ženama savjetuje da javno govore o problemima. “Ako ćutimo ne možemo ništa. Ne želimo da podižemo našu djecu u ovakvom okruženju, želimo da promijenimo nešto, zbog njih”, ističe Luburić. Ona je, kaže, progovorila zbog svoje djece, a nada se da će ohrabriti i druge majke u sličnim pozicijama.
“Molim vas, budite hrabre, jer naš glas može nešto promijeniti”, poručuje.
Luburić je imala besplatnu pravnu pomoć od advokatice Milene Iljazi kojoj je zahvalna i za moralnu podršku. Nakon toga, obratila se i inspekciji rada. Apeluje na sve zaposlene kojima poslodavci krše radna prava da se na vrijeme obraćaju toj instituciji jer nakon otkaza inspekcija više nije nadležna. Naredne instance od kojih se traži pravda su Agencija za mirno rješavanje radnih sporova ili sud.
Andrijana Luburić vjeruje u pravičnost sistema. “Ali, moj zahtjev nije da se vratim na taj posao jer ne želim da radim u takvom okruženju, u kome nije ispoštovano nijedno pravo radnika. Samo želim da ukažem na nezakonitost postupanja poslodavca, kao i da mi se obezbijede ostala prava iz rada, a to je makar zarada za period dok sam opravdano bila odsutna”, navodi ona.
Nada se, kaže, da će naći poslodavca koji će imati razumijevanja za majčinstvo i koji će poštovati radnička prava. “Sigurna sam da ima mnogo takvih firmi”, zaključuje Luburić.
Sindikat medija još jednom poziva žene diskriminisane na radu da se jave kako bi dobile besplatnu pravnu pomoć.
Razgovarala: Dragana Žarić
Sindikat medija sprovodi projekat “Ravnopravnost kroz pravdu: Slučajevi diskriminacije žena u vezi sa radom”. Projekat je dio šire akcije “Unaprjeđenje radnih prava žena” koju sprovodi šest regionalnih partnerskih organizacija iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije, a koju finansiraju Evropska unija i Švedska Agencija za saradnju i razvoj.
Foto: TVCG screenshot
