By Advokatica Milena Iljazi o diskriminaciji žena na radu
Radna prava žena najčešće se krše prilikom intervjuisanja za posao i napredovanja, smatra advokatica Milena Iljazi. Ona, u intervjuu za Sindikat medija, ocjenjuje da zaposlene žene nijesu dovoljno hrabre da prijave zloupotrebe poslodavaca, te da mnogo radnika, uopšte, nije upoznato sa svojim pravima.
“Nažalost, iako je posljednjih decenija na neki način unaprijeđen položaj žena u oblasti rada i zapošljavanja i dalje nailazimo na velike barijere i kršenja prava zagarantovanih Ustavom i Zakonom o radu. Najčešće se kroz sisteme intervjua krše prava prilikom zasnivanja radnog odnosa, ili tokom napredovanja, ali to se, nažalost, ne može uvijek ni dokazati jer još vlada princip diskrecionog prava rukovodioca da procijeni što je to najbolji interes preduzeća kojim rukovodi”, kaže Iljazi.
Dodaje da se prava ništa manje ne krše i u dijelu zarada i naknada zarada za rad državnim i vjerskim praznicima, prekovremenog i noćnog rada, te prava na odsustvo za vrijeme privremene spriječenosti za rad. “Većina ovih kršenja je u privatnoj praksi, ali imamo slučajeva gdje privatni i savjesni poslodavci garantuju veći stepen sigurnosti nego što to rade neke državne kompanije”, smatra advokatica.
Iljazi navodi da u dosadašnjem radu nije primijetila značajnije razlike u povredama radnih prava žena i muškaraca, ali da je takvo stanje promijenila pandemija virusa “Covid19”. Sada je, primjećuje naša sagovornica, “očigledno veće kršenje prava žena koje su u radnom odnosu”.
Međutim, rijetke su one koje odlučuju da traže zaštitu pred nadležnim institucijama.
“Ne samo žene, nego mali broj zaposlenih uopšte je upoznat sa svojim pravima. Što je manja sredina manji je i stepen spoznaje radničkih prava. Mali broj njih se usudi da, na primjer, od poslodavca zatraži odobrenje godišnjeg odmora ili transformaciju ugovora na neodređeno, upravo iz straha za gubitkom i tog posla”, dodaje Iljazi.
Do toga, smatra ona, dolazi zbog nepovjerenja u sistem. “Institucije treba značajno dublje i ozbiljnije da se bave zaštitom prava radnika, a naročito žena. Značajno je pomenuti da veliki broj radi bez ikakve forme ugovora o radu, bez godišnjeg odmora, prava na odsustvo i slobodan dan, adekvatnu zaradu, doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, odnosno bez minimuma prava, što je alarm za društvo i državu”, upozorava advokatica.
Iljazi pojašnjava da je pojedine povrede radnih prava teško i dokazati. “Najteže dokaziv je sistem diskriminacije prilikom zasnivanja radnog odnosa, ili osporavanja donesenih odluka o edukaciji, napredovanju i uvećanju zarade jer tu još uvijek imamo netransparentan pristup donosioca odluka koji omogućava da se neki vid ‘diskriminacije’, naročito indirektne, prosto ne može dokazati niti utvrditi”, navodi ona.
Dodaje da je teško dokazati i povrede koje se dešavaju prilikom transformacija ugovora o radu. “Svaki vid zloupotrebe pravda se prostim prestankom ugovora koji je trajao određeno vrijeme”, kaže Iljazi.
Poseban slučaj je mobing. “Tu je, po mom mišljenju, došlo do zatajenja pravosudnih organa koji bi vjerovatno bili zatrpani takvim tužbama da se krenulo u šire tumačenje odredbi, odnosno jasno definisanje kriterijuma za mobing. Odredbe o mobingu za sada su, po mom sudu, ostale ‘mrtvo slovo na papiru’. U Njemačkoj, recimo, imate primjere koje su mi iznijeli lično zaposleni, da je slučaj mobinga ukoliko neposredno nadređeni dva ili tri dana zaredom poziva zaposlenog nakon radnog vremena. Nakon pritužbe radnika sindikatu rukovodilac je ozbiljno opomenut, dok je kod nas to uobičajena praksa”, ističe Iljazi.
Ona smatra da je novi Zakon o radu u određenoj mjeri poboljšao status žena i zaposlenih majki, ali ne dovoljno. “Novim zakonskim rješenjima imamo pozitivnu stvar da je jasno definisano da se za vrijeme dok se žena nalazi na porodiljskom ili trudničkom odsustvu ugovor produžava do isteka prava na to odsustvo, i što je omogućeno članom 122 pravo na slobodan dan za prenatalni pregled. Ali se, svakako, na polju zaštite žena mora još raditi i unaprjeđivati zakonodavni okvir, kako bi se ostavilo što manje prostora za proizvoljno tumačenje i izigravanje same suštine zakona”, ocjenjuje Iljazi.
Smatra da će i dalje biti zloupotreba i poručuje da je poštovanje prava zaposlenih “jedan od parametara kojim se potvrđuje postojanje pravne države”.
Upitana da prokomentariše rad sudova, advokatica odgovara da ima zadovoljavajuće iskustvo. “Zaista je primjetno da sudovi pokušavaju da parnice što hitnije riješe. Prosjek trajanja spora je oko godinu. Većina mojih sporova je okončana brzo, uglavnom jer su poslodavci nakon par ročišta uvidjeli svoje propuste pa je dolazilo do poravnanja među strankama što je, svakako, u interesu i suda i nas kao stranaka”, navodi Iljazi.
Advokatica planira da, zajedno s kolegama, uradi analizu radno-pravnog statusa žena u Crnoj Gori, s posebnim osvrtom na majke. “Na taj način ćemo pokušati da zaposlene, a naročito žene, edukujemo o pravima, a kroz izmjene za koje procijenimo da su potrebne pokušamo da se izborimo za bolji položaj zaposlenih”, najavljuje Iljazi.
Ženama poručuje da se zauzmu za sebe i informišu o sopstvenim pravima. “Istina, hrabrost i odlučnost naše su oružje”, zaključuje.
Razgovarala: Dragana Žarić
Sindikat medija sprovodi projekat “Ravnopravnost kroz pravdu: Slučajevi diskriminacije žena u vezi sa radom”. Projekat je dio šire akcije “Unaprjeđenje radnih prava žena” koju sprovodi šest regionalnih partnerskih organizacija iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije, a koju finansiraju Evropska unija i Švedska Agencija za saradnju i razvoj (SIDA).
Sadržaj je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i nužno ne reflektuje stavove EU i SIDA.
