By Poštovane koleginice i kolege, građani i građanke,
Danas su se navršila dva mjeseca od kada je bačena eksplozivna naprava u dvorište porodične kuće novinara Tufika Softića, čovjeka koji je 2007. godine brutalno pretučen ispred kuće. Oba slučaja su za policiju i dalje misterija. Oni ne znaju ko ga je napao, zbog čega, da li su slučajevi povezani, ali znaju da pričaju da su sloboda medija i novinara od izuzetnog značaja. Pitamo se kada ćemo tu slobodu mi osjetiti.
Mi nemamo razloga da vjerujemo da će bilo koji slučaj napada na novinare koji su počinila nepoznata lica biti riješen, jer nijesu riješeni ni oni kada su nas otvoreno vrijeđali, psovali i šamarali.
Od ubistva Duška Jovanovića do danas napadi na nas su uvjek prioritet, ali samo u javnim istupima funkcionera. Mi više nemamo vremena da čekamo i zato tražimo da se konačno kaže ko su napadači i ubice i ko ih šalje. Tražimo, jer nećemo da se pomirimo s tišinom na koju nadležni računaju.
Koleginice i kolege,
Sindikat medija je na ovo okupljanje pozvao i slobodne građane. Od prije nekoliko dana slobodan građanin je i Ivan Bušković, čovjek koji je nakon pravosnažne presude za napad na novinarku Oliveru Lakić dvostruko nagrađen ublažavanjem kazne. Da li je to poruka države nama? Je li to način na koji nam država poručuje da će da nas štiti?
Medijski radnici u ekonomskom i socijalnom smislu dijele sudbinu zaposlenih u Crnoj Gori. I nas otpuštaju i naše se plate smanjuju ili ih i ne dobijamo, ali samo na nas nasrću na ulici isključivo zbog posla kojim se bavimo. Borba protiv nasilja nad novinarima i za bolji položaj na radnom mjestu treba da bude jedinstvena i treba da je bude svjestan svaki medijski radnik jer samo zajedno možemo imati uticaja na situaciju u kojoj se nalazimo.
Glavni odbor Sindikata medija
