By Medijske slobode i položaj zaposlenih u crnogorskim medijima, iako je bilo najava, u bitnom se nisu promijenile ni tokom protekle godine tako da „sedma sila“ i dalje ne zauzima ni približno položaj u društvu koji bi našoj profesiji trebalo da pripada.
Tokom 2023. godine došlo je do neznatnog rasta zarada u jednom dijelu mediji ali je inflacija anulirala ta povećanja koja zbog toga nisu dovela do boljih uslova života zaposlenih u medijima. Ostali smo na starom – ispod državnog prosjeka kada su zarade u pitanju i da se sami snalazimo radeći po više poslova koji često nemaju veze sa novinarstvom.
Osim rijetkog socijalnog dijaloga na nivou medija, desio se i prvi u istoriji štrajk zaposlenih u Javnom servisu Radio i Televiziji Crne Gore nakon kojeg su koleginice i kolege, nakon neuspješnih više od pola godine pregovora, uspjeli da potpišu novi Kolektivni ugovor. Problem ostaje veliki broj lokalnih javnih emitera koji imaju ozbiljnih problema sa finansiranjem kao i mali mediji kojima se gotovo ne može ući u trag kada je cijelo poslovanje u pitanju, pa samim tim ni odnos prema zaposlenim, ako ih i ima u formalnom smislu. Kada se govori o crnogorskim medijima obično se misli na desetak mainstream medija, a zaboravlja da medijsku zajednicu čini više od 200 medija koji proizvode kakav takav medijski sadržaj, koji dobijaju državni novac kroz razne fondove, a o velikom broju njih se gotovo ništa ne zna i ne prijavljuju da imaju zaposlene. I dalje čekamo donošenje seta medijskih zakona od kojih očekujemo da poprave položaj zaposlenih u medijima u smislu unaprijeđenja profesionalnog integriteta te da obezbijede finansijsku sigurnost i uredničku nezavisnost lokalnih javnih emitera.
Po broju napada na novinare zabilježen je određeni napredak jer je sa 28 taj broj smanjen na 16 tokom 2023. godine ali sa zabrinjavajućim ponovnim trendom rasta tokom ove godine kada smo registrovali već 9 incidenata raznih vrsta. I dalje imamo visoko pozicionirane nosioce državnih fukcija koji olako i bez osjećaja odgovornosti prijete novinarima i novinarkama, ali i policiju i tužilaštvo koji su nastavili da budu prilično ažurni kada je u pitanju otkrivanje i procesuiranje napadača.
U proteklom periodu zajednica SMCG je rasla i sada nas ima oko 700. Ima nas u privatnim, lokalnim i mediju čiji je vlasnik država. Naša Sekcija mladih pravi značajne iskorake i svakodnevno širi svoju bazu mladih i angažovanih medijskih radnika koji žele da rade za profesionalne medije u kojima žele dobre uslove rada. Vjerujemo da je budućnost medijske zajednice, pa i sindikalizma, upravo na njima i moguće da oni i njihov entuzijazam i posvećenost predstavljaju posljednji pokušaj novinarstva da bude ono što bi trebalo da bude – rad u javnom interesu i borba za pravo javnosti da zna u kakvom društvu živimo.
Glavni odbor SMCG
