By Da li nas tehničko-tehnološke promjene vode ka boljem društvu, ključno je pitanje koje treba postaviti kad se promišlja o promjenama medijskih platformi, smatra jedna od predavačica u Školi digitalnog sindikalizma, Dragana Žarić.
Ona je predavanje „Staro i novo novinarstvo“ započela pitanjima – šta je danas novinarstvo, šta se promijenilo, te kakva je budućnost profesije.
Žarićeva je ukazala da, iako su se promijenile forme, načini izražavanja, žanrovi, principi treba da ostanu isti. To što koristimo novu tehnologiju, dodala je ona, ne znači da treba da odustanemo od istine, istraživanja, poštenog izvještavanja.
“Razlika između ‘starog’ i ‘novog’ novinarstva ponekad se čini kao razlika tišine i buke. Tišina dozvoljava uvid u dubinu. Buka je površna i plitka. Ipak, nove medije ne moramo koristiti kao potrošnu robu. Možemo usporiti i iskoristiti tišinu za dobre ideje. Potreban nam je otpor dominaciji buke”, kazala je Žarić.
Ona je podsjetila da se kao prekretnica u istoriji medija i novinarstva označava početak ovog milenijuma, kada se naglo razvijaju internet i nove platforme za komunikaciju.
Žarić je ukazala na dva pogleda na budućnost novinarstva – optimističko i pesimističko.
“Optimisti ističu dvosmjernost komunikacije i veće učešće građana u plasiranju informacija, dok pesimisti ukazuju na negativan uticaj digitalizacije na interpersonalnu i intrapersonalnu komunikaciju”, navela je Žarić.
Govoreći o istorijski značajnim događajima za razvoj medija, predavačica je kazala da nije novost da tehnološki razvoj pojača sumnje i pitanja – da li se zaustaviti i da li nam je neki novi proizvod zaista potreban.
Polaznike Škole digitalnog sindikalizma zanimalo je kako će razvoj vještačke inteligencije i robotike uticati na novinare, pa je otvorena diskusija o budućnosti profesije.
“U Kini je proizveden robot koji čita vijesti u dnevnoj informativnoj emisiji. Nedugo zatim, stručnjaci su postavili pitanje – bliži li se smrt novinarstva”, podsjetila je Žarić.
Ona je istakla da, uporedo s prihvatanjem tehnoloških promjena, treba da razmišljamo o etici, odnosno da etičkim principima odgovaramo na nove izazove.
Žarić je govorila i o konvergenciji medija, promjenama unutar klasičnih novinarskih žanrova, te prikazala karakteristične primjere iz domaćih i inostranih medija koji ilustruju promjene u izvještavanju.
Na kraju se osvrnula na tzv. “slow” (spori) pokret koji zastupa tezu da je globalnom društvu potrebno usporavanje tempa života. Dio tog pokreta je i ideja o “sporom” novinarstvu.
“To je ideja koja zastupa nužnost sporije proizvodnje i upotrebe informacija. Tzv. ‘sporovoznim’ temama daje se primat. Sporije ovdje znači dublje, analitičnije, sveobuhvatnije. Sprovođenje ove ideje sebi najviše mogu da priušte javni servisi, zato što oni ne zavise isključivo od marketinga i komercijalnih aktivnosti”, zaključila je Žarić.
Škola digitalnog sindikalizma realizuje se u okviru projekta “Union to Union”, koji je podržala Međunarodna federacija novinara.
