Autor Piše: SNH
Evropski akt o slobodi medija (European Media Freedom Act, akronim EMFA) stupio je na snagu 7. maja 2024. Nove će se odredbe u potpunosti primjenjivati na nacionalnom nivou u svakoj članici EU-a od 8. avgusta 2025.
Možemo reći da je EMFA za novinarstvo istorijski akt jer je to prvi evropski propis koji se bavi svim medijima. Evropska federacija novinara (EFJ), zajedno s drugim grupama za slobodu medija, Evropskom radiodifuznom unijom (EBU) i organizacijama civilnog društva, više od dvije godine naporno je radila kako bi dobili ambiciozan zakon. To je zakon koji se bori protiv sve češćih napada na novinarstvo, novinare i medijske radnike, protiv zarobljavanja medija, sukoba interesa te za transparentnost vlasništva nad medijima, državno oglašavanje i zaštitu uredničke nezavisnosti novinara.
Iako konačni zakon nije toliko ambiciozan kako smo se nadali i neke odredbe mogu imati manjak pravne sigurnost i jasnoće, EMFA je izuzetno važan novi evropski akt. Sa svojom visokom simboličkom vrijednošću za novinare i medije u EU-u, može doprinijeti zaštiti novinara i medija od neprikladnog političkog i ekonomskog uticaja, ističe EFJ.
Sada je ključno podići svijest o EMFA-i, njenim ciljevima i novim obvezama na nacionalnom nivou kako bi se osiguralo da ova inovativna regulacija može u potpunosti doći do izražaja. Kako bi se implementacija i sprovođenje ostvarile onoliko učinkovito koliko je potrebno, važna je transparentna i inkluzivna saradnja između Evropske komisije, država članica i novog Evropskog odbora za medijske usluge (EMBS), koji će zamijeniti Evropsku grupu regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA).
U tom smislu ključno će biti da nacionalne zainteresovane strane, uključujući novinarske organizacije, imaju pravnu ekspertizu, resurse i volju za implementaciju minimalnih standarda postavljenih od strane EMFA-e na najambiciozniji način. Članak 1.3 EMFA-e navodi, što je važno zapamtiti, da države članice mogu usvojiti detaljnije ili strože propise radi zaštite medijske slobode i pluralizma u mnogim područjima obuhvaćenim regulacijom, uključujući one spomenute u nastavku.
Kao što je Evropska federacija novinara (EFJ) istaknula u svojem saopštenju za medije nakon usvajanja EMFA-e:
“Svi ovi članci mogli su biti jači, ali slažemo se da je ovo zakonodavni čin na nivou EU-a koji smo čekali oko 30 godina. Sada, nakon usvajanja EMFA-e, pravi test leži u tome kako će ovaj zakon biti implementiran i sproveden u državama članicama EU-a. Potrebna nam je politička volja na nacionalnom nivou, ali i od Evropske komisije i novoosnovanog odbora za nadzor njezine primjene”, izjavila je tada direktorica EFJ-a Renate Schroeder i dodala: “Pogotovo, špijuniranju novinara nema mjesta u našim evropskim demokratijama i mora se izbjegavati pod svaku cijenu.”
Evropska federacija novinara (EFJ) upitala je neke od stručnjaka s kojima blisko sarađuje što je važno uzeti u obzir kad je riječ o zaštiti izvora i zaštiti od špijunskog softvera (Članak 4); nezavisnosti i financijskoj održivosti javnih medijskih servisa (Članak 5); te transparentnosti vlasništva nad medijima.
Na temelju garancija teksta, kako će novinari ubuduće moći zaštititi svoje izvore?
Zaštita i povjerljivost izvora ključna su tema novinarske slobode i sigurnosti, posebno s obzirom na to da je to pravo u nekim državama članicama EU-a ozbiljno ograničeno. Članak 4 EMFA-e navodi da je članicama zabranjeno koristiti bilo koju metodu, poput pritvaranja, sankcija, pretraga kancelarija, instalacija invazivnog špijunskog softvera na opremi novinara ili druge prisilne mjere, kako bi prisilile novinare i pružatelje medijskih usluga da otkriju svoje izvore ili povjerljivu korespondenciju. Miješanje u zaštitu novinarskih izvora može biti opravdano samo pod vrlo strogim uslovima, koje mora unaprijed ocijeniti sudsko ili drugo nezavisno tijelo.
EMFA postavlja minimalni okvir za zaštitu novinarskih izvora (POJS-protection of journalistic sources), što znači da države članice EU-a mogu i trebaju preduzeti dalje korake kako bi zaštitile novinarske izvore. EMFA uvodi nove mehanizme praćenja i evaluacije kako bi se osiguralo poštovanje standarda EMFA u vezi s POJS. Ti standardi temelje se na Članku 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) i Članku 11 Povelje o temeljnim pravima, kao i relevantnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (ECHR), što garantuje snažnu zaštitu novinarskih izvora.
EMFA garantuje učinkovitu pravnu zaštitu u slučaju bilo kakvog miješanja s POJS-om ili povjerljivom komunikacijijom. Države članice takođe trebaju povjeriti nezavisnom tijelu ili organu s relevantnim stručnim znanjem da pomogne osobama koje se pozivaju na zaštitu novinarskog izvora. Gdje takvo tijelo ne postoji, te osobe mogu potražiti pomoć od samoregulativnog tijela ili mehanizma.
Ovu ekspertizu oko garancija EMFA-e napisao je Dirk Voorhoof, profesor em. Univerzitet Ghent
Koliko EMFA osigurava nezavisnost javnih medijskih servisa (Public Service Media- PSM)?
Misija javnih medijskih servisa (PSM) jest informisati, edukovati i zabavljati sve i svugdje. Finansirani i kontrolisani od strane javnosti, PSM su tu za dobrobit cijelog društva. S porastom dezinformacija i govora mržnje u današnjem visoko digitaliziranom svijetu, PSM-ovi kao nezavisan i pouzdan izvor vijesti i informacija nikada nisu bili važniji. Međutim, da bi PSM mogli zaista ispuniti svoju važnu društvenu, kulturnu i demokratsku ulogu, moraju biti nezavisni o bilo kakvom političkom uticaju, uključujući finansijske pritiske. Iako su neke zemlje bile protiv primjene međunarodnih standarda u tom pogledu, kao što su oni uspostavljeni od strane Vijeća Evrope, EU je sada uvela obvezujuće mjere koje će zaštititi PSM od neprikladnog političkog i ekonomskog uticaja. Iako države članice zadržavaju odgovornost za definisanje opsega i detaljne organizacije svojih PSM-ova, EMFA zahtijeva da vlade uspostave okvir koji osigurava uredničku i funkcionalnu nezavisnost PSM-a.
Da bi se spriječila politizacija struktura upravljanja PSM-om, EMFA zahtijeva da države članice osiguraju da “postupci za imenovanje i razrješenje voditelja upravljanja ili članova upravnog odbora (…) imaju za cilj garantovati nezavisnost [javnih medijskih servisa]”. EMFA takođe propisuje da se imenovanja voditelja upravljanja ili članova upravnog odbora moraju temeljiti na jasnim kriterijumima koji su unaprijed utvrđeni. Izvanredne okolnosti, koje takođe trebaju biti jasno definisane unaprijed, mogu rezultirati njihovim razrješenjem prije isteka njihovog mandata.
Važno je napomenuti da EMFA rješava rizike proizašle iz nedovoljne finansijske potpore PSM-a. Države članice moraju uspostaviti procedure koje osiguravaju adekvatno, održivo i predvidivo finansiranje kako bi javni medijski servisi mogli ispuniti svoje zadatke, inovirati i dalje se razvijati.
Ovu ekspertizu pružio je Thomas Bergmann, viši savjetnik za politiku EU, Evropska radiodifuzna unija (EBU).
Kakvi su novi napredci u vezi transparentnosti vlasništva nad medijima?
Transparentnost vlasništva nad medijima ključna je za informisanje javnosti o mogućem političkom uticaju i omogućavanje regulatorima da spriječe preveliku koncentraciju vlasništva nad medijima u rukama premalog broja vlasnika, što bi moglo ugroziti demokratsku raspravu.
Međutim, EMFA nije pružila snažne sigurnosne mjere u vezi transparentnosti vlasništva nad medijima. Tekst zahtijeva da se objave ime i kontakt podaci direktnih i indirektnih vlasnika koji imaju mogućnost uticaja na operacije i donošenje odluka. Takođe se zahtijeva objava njihovih imena kao korisnih vlasnika i ukupnog iznosa državnog oglašavanja koje primaju svake godine. Stručnjaci za slobodu medija uglavnom su saglasni da EMFA-i nedostaje čvrstoće u ovom članku, što ostavlja prostor za skrivanje strukture vlasništva i mogućeg ekonomskog ili političkog uticaja od javnosti.
Evropski parlament prethodno je preporučio široku objavu informacija o političkoj pripadnosti i drugim stvarnim vlasnicima medijskih preduzeća kako bi se podstakla odgovornost i transparentnost. U poređenju s verzijom EP-a, konačna verzija EMFA-e pokazuje značajan korak unazad.
Nacionalna regulatorna tijela ili druga nadležna tijela trebaju razviti baze podataka o vlasništvu nad medijima koje sadrže ažurirane i lako dostupne informacije o stvarnim vlasnicima s ograničenim skupovima podataka. Nadalje, Komisija bi trebala pružiti smjernice o tome kako učiniti informacije o strukturi vlasništva pružatelja medijskih usluga dostupnima i uspostaviti EU-širu bazu podataka o vlasništvu nad medijima. EMFA je propustila priliku da uvede jake zahtjeve za transparentnost, ali snažna pravila implementacije poduprta odgovarajućim sprovođenjem mogla bi stvoriti značajnu transparentnost stvarnog vlasništva nad medijima širom EU-a.
Ovu ekspertizu pružila je Eva Simon, viša službenica za zagovaranje pri Uniji za građanske slobode za Evropu.
Na koji način će mjere o uredničkoj nezavisnosti ponuditi novinarima veću slobodu u njihovom svakodnevnom radu?
Članak 6 koji se bavi obvezama pružatelja medijskih usluga, posebno uredničkom nezavisnošću, po našem mišljenju nije dovoljno snažan. Prvo, odnosi se samo na medijske organizacije koje pružaju vijesti i aktuelne događaje, a formulacija nije precizna. Navodi se da “trebaju preduzeti mjere koje smatraju prikladnima kako bi osigurale nezavisnost uredničkih odluka”. Drugo, tekst govori o “uredničkim odlukama”, ali nije jasno na kojem nivou. U nekim zemljama to može biti korisno sredstvo za sprovođenje uredničkih statuta ili smjernica.
Preporuka Komisije (EU) 2022/1634 od 16. septembra 2022. o internim mjerama zaštite uredničke nezavisnosti i transparentnosti vlasništva u medijskom sektoru koristan je katalog najboljih praksi koji bi trebao podstaknuti medije da uspostave samoregulativna tijela, uredničke statute, ombudsmane itd. No, nema obaveze.
Članak takođe zahtijeva od pružatelja medijskih usluga da “osiguraju objavljivanje svakog stvarnog ili potencijalnog sukoba interesa koji može uticati na pružanje sadržaja vijesti i aktuelnih događaja. Ponovno se samo govori o objavi i ne zabranjuje takav sukob interesa.
Pozitivno je što se u uvodnim odredbama navodi: “Urednička nezavisnost posebno je važna za pružatelje medijskih usluga koji pružaju vijesti i aktuelne događaje zbog njihove društvene uloge kao javnog dobra.”
Ovo stručno mišljenje pružila je Renate Schroeder, direktorica EFJ-a.
