By Dok se zaposlenima u crnogorskim medijima svakodnevno uskraćuju osnovna prava iz radnog odnosa, a u profesionalnom smislu se strateški svode na držače mikrofona, oni koji ih dovode u takvo stanje daju sebi za pravo da govore o slobodi medija.
Svjetski dan slobode medija je prilika da ponovimo da o slobodi medija ne može biti riječi dok oni koji te medije čine, a to su zaposleni u njima, rade u uslovima siromaštva, korupcije i straha.
Zaposleni koji ne prima zaradu, koji ne može da živi od svog rada, nije slobodan, nije objektivan i dok se bori za golu egzistenciju ne može da se bori i za pravo javnosti da bude informisana. Za takvo stanje krivi su vlasnici i oni koji finansiraju medije, bez obzira da li je riječ o državi, opštini ili privatnicima. Svi oni, nažalost, samo vode biznis i svoje bitke, nemaju poštovanja prema novinarstvu koje je nekad bilo ugledna profesija, a ni javni interes im nije vodilja. Pričom da su svi zaposleni zamjenjljivi samo produbljuju strah i obeshrabruju i one rijetke koji bi se usudili da dignu glas protiv loših uslova rada. Moramo im jasno reći da boljih od onih koji već rade u medijima nema ili neće da se bave ovom profesijom. Mogu nas zamijeniti ali samo lošijima od nas.
Prema zvaničnim podacima Monstata u medijskoj djelatnosti je 2012. godine bilo zaposleno 1.970 ljudi, a dvije godine kasnije svega 1.382. Gdje je „razlika“ od 588 ljudi? Ko su oni, u kojim medijima je došlo do tako značajnog smanjenja zaposlenih? Ukinuta je jedna trećina ukupnih radnih mjesta i to potpuno tiho, jedva s pokojim pokrenutim radnim sporom kao jedinim otvorenim pokazateljem da sloboda medija u crnogorskim uslovima zaista ne funkcioniše.
Poslodavci pričaju o slobodi medija i demokratiji ali ta demokratija na koju se pozivaju ne važi u medijima u kojima su oni šefovi. Ljudi odlaze iz novinarstva koje više nije ni zanimljivo, ni izazovno na bilo koji način, jer se za rad u medijima ne dobija nikakva satisfakcija, a često čak ni zarada ili slobodan dan. Ljudi se s pravom plaše za svoja radna mjesta jer se posao lako gubi, a teško pronalazi i zato pristaju da rade prekovremeno, za sve manje plate, pokrivaju više radnih mjesta, nemaju praznične dane ili godišnji odmor. Zbog toga imamo situaciju da odlični, ali razočarani, novinari rade u knjižarama. Takvih primjera će biti sve više dok oni koji upravljaju medijima ne uoče da su veliki dio problema s kojima se mediji susreću, zapravo oni sami uzrokovali.
Ne smijemo da pristajemo na manje od onoga što nam zakoni garantuju. Ne smijemo da poklanjamo svoja prava. Zbog toga na današnji dan tražimo od koleginica i kolega iskažu svoju sindikalnu i profesionalnu solidarnost i odlučnost u namjeri da zaštitimo sebe.
