By Izazovi sa kojima se suočavaju novinari/ke i zaposleni u crnogorskim medijima su tokom protekle godine ostali nepromijenjeni i neke pozitivne pomake su gotovo anulirali negativni koji su se desili, ili su u najavi. Ni zakonodavstvo, na čije se izmjene predugo čeka i polažu određene nade, se nije mijenjalo, pa samim tim nije dat ni osnov za bilo kakve promjene na bolje.
Po pitanju bezbjednosti novinara/ki i rješavanju ranijih slučajeva napada na novinare/ke takođe ništa nije urađeno. Naprotiv, počeli smo da se suočavamo i sa hapšenjima novinarki i novinara uz objašnjenje da šire paniku navodno objavljujući lažne vijesti. To je ovogodišnji trend i već imamo troje novinara/ki koji su bili hapšeni tokom ove godine. U 2019. godini smo obaviješteni da su neki od najznačajnijih starih slučajeva (ubistvo Duška Jovanovića, primjera radi) vjerovatno konačno zatvoreni ali na štetu žrtvi, novinara i slobode medija, jer oni neće biti rasvijetljeni. To javno priznanje neuspjeha je došlo sa najviših adresa i sada je jasno da će neki od najtežih slučajeva napada na novinare teško biti riješeni i da niko zbog grešaka u istragama i dalje nije snosio odgovornost. Ni jedan pomak u starim istragama nije napravljen.
Od pozitivnih događaja bitno je istaći donošenje Kolektivnog ugovora u Javnom servisu Radio i Televizija Crne Gore (RTCG) koji je popravio materijalni položaj dijela zaposlenih u RTCG ali to nije dovoljno. Putem Javnog servisa i dalje nisu krenuli privatni mediji zato ih pozivamo da konačno počnu da se ponašaju odgovorno prema svojim zaposlenima i počnu sa pregovorima u vezi kolektivnih ugovora na nivou medija.
Izmjenjeni Zakon o medijima još nije usvojen, iako se o njemu priča tačno dvije godine. Ni novi Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama (aktuelni Zakon o elektronskim medijima) nije usvojen, a to je uslov da se finansijsko stanje u lokalnim javnim emiterima popravi jer zaposleni u velikom broju lokalnih medija jedva da primaju zarade i pred gašenjem su.
Pozitivno je to što su analize o poslovanju medija pokazale da novca u medijskoj djelatnosti u Crnoj Gori ima, da vodeći mediji posluju pozitivno i da cifre kojima upravljaju tokom godine nisu beznačajne. Uprkos tome medijski radnici su i dalje prilično slabo plaćeni.
Ako se uzme u obzir donošenje Koletivnog ugovora za RTCG može se zaključiti da je tokom 2019. godine bilo i napretka i nazadovanja što se tiče ekonomskog položaja novinara i uvećanja zarada u nekim drugim medijima ali paralelno sa tim u drugim medijima je bilo (i idalje su aktuelne) najava otpuštanja i smanjenja zarada i u jednom dijelu medija i standardno tešku situaciju u nekim lokalnim javnim emiterima. Negativno je i to što se još čeka donošenje novih zakona u oblasti medija, a njihovo donošenje je bilo najavljivano za kraj prošle godine.
Zbog svega navedenog, pozivamo nadležne na svim nivoima (državi, opštinama, privatnim medijima) da rade svoj posao i da ga rade savjesno, da poštuju zakone, da ne zloupotrebljavaju položaje na kojima se nalaze i da se prema zaposlenima u medijima ne ponašaju kao da su im potčinjeni ili građani drugog reda, jer mi to nismo.
Kolege i koleginice pozivamo na solidarnost, stalnu borbu i nepristajanje na kršenje prava koje nam garantuju Ustav, zakoni i ostali važeći propisi jer je to jedini način da popravimo svoj položaj na radnim mjestima i tako utičemo na svoje živote.
Glavni odbor SMCG
