Na Svjetski dan slobode medija – 3. maj, stanje slobode medija u Crnoj Gori koje je i do sada generalno bilo slabo, dodatno je ugroženo zbog toga što se medijski radnici posljednjih mjeseci suočavaju s nizom napada, uvreda i šikaniranja dok je ekonomsko-socijalni status velikog broja zaposlenih i dalje loš, a primanja ispod nivoa državnog prosjeka i svakako daleko od značaja naše profesije.
Samo u posljednja dva mjeseca zabilježeno je čak šest slučajeva verbalnih i fizičkih napada ili prijetnji, uvreda i omalovažavanja novinara i medijskih radnika, a u polovini slučajeva to se desilo dok su bili na radnim zadacima gdje su samo radili svoj posao. Dio ovih napada motivisan je neslaganjem i otvorenom mržnjom prema uređivačkoj politici medija ili radu novinara što pokazuje veliko nerazumijevanje prema ulozi koju mediji i zaposleni u njima imaju u demokratskom društvu. Napadi su često proizvod uzavrele političke situacije u Crnoj Gori i strahujemo da bi se mogli nastaviti. Zbog toga je veoma važno da policija u narednom periodu prepozna rizike i zaštiti novinare i medijske radnike dok izvještavaju s događaja. Potrebno je i da tužilački i sudski organi efikasno urade svoj dio posla kako bi se ovi slučajevi do kraja rasvijetlili, a napadači kaznili. Takođe, tražimo i da donosioci odluka hitno izmijene Krivični zakonik kako bi se pooštrile kazne za napade na novinare i sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka i kako bi se medijski radnici zaštitili u veoma teškom i izazovnom vremenu za njihovu profesiju. Potrebno je i da se konačno pokrene s mrtve tačke rješavanje najtežih slučajeva napada na novinare kao što su ubistvo Duška Jovanovića, gdje i dalje ne znamo ko su ubice i nalogodavci i napadači na Oliveru Lakić, gdje još nema optužnice, iako su nadležni tvrdili da su riješili slučaj.
Loše stanje slobode medija u Crnoj Gori komplikuje i epidemija koronavirusa koja je dodatno srozala ekonomsko-socijalni položaj dijela medijskih radnika, najviše u pojedinim lokalnim javnim emiterima. Epidemija je samo ogolila teško stanje u ovim medijima gdje godinama kasne plate, gomilaju se dugovi za poreze i doprinose, a nekima prijeti i stečaj. Najveću odgovornost za to snose lokalne samouprave koje su osnovale ove medije a onda im nisu davale dovoljne iznose iz budžeta za funkcionisanje, pa su brojni lokalni javni emiteri postali zavisni od volje političkih struktura na vlasti u opštinama, čime je ugrožena urednička nezavisnost tih medija. Smatramo da je krajnje vrijeme da tokom ove godine konačno dobijemo novi Zakon o audio-vizuelnim medijskim uslugama i da se njime sistemski riješi stanje u ovim medijima i obezbijedi njihova finansijska održivost i puna nezavisnost u izvještavanju.
Epidemija je dovela i do znatnog povećanja obima rada zaposlenih u privatnim medijima, a veliki dio njih za to nije adekvatno nagrađen iako su Vlada i Agencija za elektronske medije tokom prošle i ove godine u više navrata i u višemilionskom iznosu finansijski pomogli privatne medije preko subvencija na zarade, direktnih dotacija, opraštanja dugova ili omogućavanja povoljnijih kredita. Još jednom pozivamo sve vlasnike privatnih medija koji to do sada nisu uradili, da adekvatno nagrade svoje zaposlene za rad i trud tokom epidemije, kada su mnogi od njih bili izloženi i opasnosti od zaraze, samo da bi izvršili svoje profesionalne zadatke.
Pored ovih, najvećih, prisutni su i brojni drugi problemi kao što su: ograničavanje rada i loš status fotoreportera, nezadovoljavajući nivo samoregulacije u medijima, razni pritisci i nedozvoljeni uticaji na rad medija i novinara, cenzura i samocenzura, rast broja dezinformacija i lažnih vijesti… Rješavanje ovih problema treba da bude prioritet medijske zajednice i zaposlenih u medijima. I pored svih razlika, moramo biti ujedinjeni makar u borbi za poboljšanje našeg ekonomskog položaja i rješavanje napada na novinare, ali i truditi se da unapređujemo profesionalne standarde kako bi odgovorili zahtjevima koje će donijeti period pred nama. Solidarnost medijske zajednice, na koju SMCG poziva godinama, možda zvuči kao floskula ali bez nje teško da može doći do boljih dana za sve, ili makar većinu, medijskih radnika u našoj zemlji.
Glavni odbor Sindikata medija Crne Gore