By Usvajanjem izmjena Krivičnog zakonika kojim su pooštrene kazne za napade na novinare i novinarke napravljen je određeni napredak u oblasti slobode medija i to je rezultat inicijative i višegodišnjeg zalaganja Sindikata medija i Akcije za ljudska prava. Takođe, Evropska komisija prvi put poslije dugo godina u svom izvještaju je konstatovala ograničeni napredak u slobodi medija. I to je kraj nabrajanju pozitivnih pomaka.
Tokom 2021. godine smo imali najveći broj napada na novinare i novinarke, a na meti su bili zaposleni iz različitih redakcija, s različitim uređivačkim politikama, a sve zbog produbljenih političkih podjela u društvu. Takođe, stari slučajevi napada i dalje ostaju neriješeni. Zbog brojnih najava vrha vlasti da ima napretka u istrazi ubistva Duška Jovanovića, u ovoj godini očekujemo konkretne rezultate, kako sve ne bi ostalo samo na praznoj priči.
Povećao se i pritisak na zaposlene u medijima, a iako je država u više navrata i na više načina obilno novčano pomagala medije zaposleni nisu osjetili tu pomoć već i dalje strahuju od otkaza i smanjenja ionako niskih zarada.
Ekonomski položaj zaposlenih u medijima i dalje ostaje loš. U istraživanju koje je SMCG sproveo tokom 2021. godine medijski radnici su svjedočili o uslovima u kojima rade i 45 odsto njih je reklo da je moralo da se cenzuriše, 47 odsto anketiranih da vlasnici medija utiču na njihov rad, 37 odsto da osjeća politički pritisak ili miješanje, a nevjerovatnih 78 odsto tvrdi da radi prekovremeno i taj rad jednom dijelu njih nikad nije plaćen. Ocjena je i da smo kao profesija i pojedinci generalno neslobodni i nesolidarni. Ako se navedenom dodaju zarade, koje su mahom ispod prosjeka na nivou države, jasno je koliko je teško baviti se medijima u Crnoj Gori, u kojoj je i dalje nemoguće utvrditi koliko je zaposlenih u medijima i koliko od tog broja čine novinari/ke.
Poseban i standardan problem medijske zajednice predstavljaju lokalni javni emiteri koji se bore za opstanak dok se Zakon o elektronskim medijima, o kojem se godinama pregovara, uporno ne usvaja iako bi prema predloženim rješenjima trebalo da popravi finansijsku situaciju tih medija. Dok se Zakon ne promijeni i obaveže opštine, kao osnivače, na veća izdvajanja neophodno je da one same nešto učine i smanje dugovanja prema zaposlenima. Neophodno je i da se država uključi u rješavanje problema. Od programa Evropa sad svi mnogo očekujemo ali i pitamo kako će opštine koje nisu bile u stanju da izmiruju ni mnogo niže zarade zaposlenima u lokalnim javnim emiterima (LJE) izdržati najavljena povećanja. Sada je situacija takva da među zaposlenima u LJE koji su članovi SMCG najgore stoje u Radio Ulcinju kojima se duguje čak 15 neto zarada, a za poreze i doprinose oko 230.000 eura. Plan Opštine je da taj medij dodatno unazadi otvaranjem televizije, a za ovu godinu su im opredijelili 100.000 eura što je dovoljno za ukupne zarade do juna, a sa toliko novca planiraju i pokretanje televizije. U RTV Pljevlja posljednja isplaćena zarada je primljena za septembar, a za poreze i doprinose im se duguje 380.000 eura. RTV Herceg Novi zaposlenima duguje jednu zaradu i poreze i doprinose za devet mjeseci. RTV Cetinje duguje za poreze i doprinose pola miliona eura. Jedino RTV Budva i Radio Tivat redovno izmiruju svoje obaveze.
Infografik: Kristina Pašić
Listi nagomilanih problema treba dodati i sve lošiji položaj fotoreportera/fotonovinara i drugih medijskih radnika, ali i potpuno neregulisan status frilensera u medijskoj industriji. Nepoštovanje autorskih prava i razne manipulacije fotografijom u velikoj mjeri ugrožavaju status fotoreportera. Zbog toga je i njihov broj sveden na minimum pa je u više od 100 crnogorskih štampanih i on-line medija zaposleno desetak fotoreportera.
Poseban problem je i sve prisutniji govor mržnje u medijima. Konačno pokretanje priče o izradi medijske strategije i izmjene seta medijskih zakona daje makar malu nadu da će država naći način da reguliše i govor mržnje i da konačno u cjelosti reguliše ovu oblast.
Glavni odbor SMCG
