By Negativan uticaj korona virusa na rad novinara i novinarki potvrilo je 86% zaposlenih, koji su anketirani u okviru istraživanja “Novi mediji – stari problemi 2020” koje je Sindikat medija Crne Gore radio tokom oktobra.
Istraživanje je obuhvatilo zaposlene u online medijima, kao i urednike/ce i vlasnike/ce online medija, a urađeno je u okviru projekta koji sprovodimo uz podršku Međunarodne federacije novinara.
Kada je u pitanju efekat koji je virus imao na njihov posao, anketirani su saglasni da je zapravo u najvećem broju slučajeva došlo do povećanja obima posla. Takođe, uslovi rada su otežani kod trećine ispitanika, a čak 15% njih izvijestilo je da im je smanjena plata tokom pandemije.
Više od polovine ispitanika (59%) kazalo je da im je rad u redakciji bio izmijenjen tokom trajanja pandemije, dok je oko 32% njih kazalo da je rad u redakciji bio djelimično izmijenjen. Da do promjene u radu nije došlo, čak ni u toku pandemije, kazalo je devet posto ispitanika. Apsolutna većina ispitanika (više od 70%) kazala je da je medij za koji rade omogućio rad od kuće, ali je, među njima, bilo i onih medija koji su to omogućavali samo uz zahtjev zaposlenih (18%). Istraživanje je pokazalo da su online mediji u Crnoj Gori svojim zaposlenima omogućili da rade od kuće u dužem vremenskom periodu. Tako je 36% zaposlenih kazalo da su radili od kuće duže od tri mjeseca, isti broj njih je od kuće radio od jednog do tri mjeseca, dok je nešto manje od 14% novinara u digitalnim medijima od kuće radilo manje od 30 dana. Među njima je bilo i onih koji su istakli da i inače rade od kuće, što je zapravo jedan od problema na koje Sindikat medija Crne Gore redovno ukazuje. Nešto manje od 10% ispitanika kazalo je i da su naizmjenično radili od kuće i iz redakcije.
Istraživanje je dalje pokazalo da su menadžeri online medija u Crnoj Gori imali jasne smjernice za svoje zaposlene i samim tim im koliko-toliko olakšali rad u izmijenjenim uslovima. Čak 95.5% anketiranih kazalo je da su imali jasne smjernice. Međutim, pandemija je uticala na to da se njihov radni dan produži. Tako je radni dan zaposlenih u prosjeku trajao duže od šest sati, a u čak u 23% slučajeva i duže od osam sati.
Trećina zaposlenih smatra da je rad od kuće u toku pandemije uticao na privatni život zaposlenih.
No to ih nije obeshrabrilo da i ubuduće žele da rade od kuće. Sudeći po rezultatima ankete, kada bi mogli da biraju, čak 41% anketiranih bi i ubuduće željela da radi od kuće. Na tu odluku nije uticalo čak ni to što, kako sami svjedoče, u vrijeme pandemije teže dolaze do sagovornika i priča. Epidemija nije uticala na način dolaska do priča i sagovornika kod trećine anketiranih, ali je na 32% njih uticala da budu oprezniji u radu. No, bez obzira na teškoće, anketirani novinari nijesu tražili savjete i podršku od nekog udruženja novinara ili sindikata. Takođe, anketirani smatraju da su preporuke i savjeti koje je Sindikat medija Crne Gore slao u toku pandemije bile korisne.
Kako bi se zaštitili u toku pandemije, zaposleni su od Sindikata medija tražili da apeluje na državne organe da ne diskriminišu manje digitalne medije, posebno imajući u vidu činjenicu da su oni bili isključeni iz državne pomoći. Zaposleni su svjesni da će se suočiti sa smanjenjem plata i otpuštanjima, koje najavljuju mnogi mediji, a jedan od predloga za unapređenje stanja bio je i uvećanje zarade zbog dodatnog rada u posebnim uslovima i u toku pandemije.
I vlasnici/ce i urednici/ce online medija u Crnoj Gori imaju slično viđenje posljedica na opstanak medija. Kao glavne pokazatelje tog negativnog uticaja, manadžeri su naveli neizvjesnu elekonomsku situaciju i pad produktivnosti zaposlenih.
Anketirani mediji imaju različit broj zaposlenih, koji se kreće od jednog do čak 29. Od tog broja, najveći dio su, prema riječima anketiranih, novinari. Svi anketirani poslodavci omogućili su zaposlenima rad od kuće ali je 88% njih pružilo i jasne smjernice za taj rad. Zanimljivo je da je 12% anketiranih „priznalo“ da oni nijesu dali zaposlenima smjernice i upustva za rad od kuće.
Kao najveće probleme u radu medija, menadžeri/ke navode to što je bilo mnogo teže doći do sagovornika, što je došlo do „gubljenja interesovanja za posao“, navike da se ide na zadatke, ali i što je došlo do smanjenja broja objavljenih informacija, dostupnih sagovornika, manje „živih priča“ i sagovornika. Neki od menadžera/ki smatrali su da je nagativno i to što su zaposleni koristili pravo da odsustvuju ako imaju djecu koja su mlađa od 11 godina. Rijetki su oni koji su ukazali na veću produktivnost i interesovanje zaposlenih, koje su dovele do premora novinara i drugih zaposlenih.
Bez obzira na veličinu, čitanost i broj zaposlenih u portalima, njihovi vlasnici su gotovo jednoglasni u mišljenju da državna pomoć tokom pandemije nije bila dovoljna.
Kao neke od mjera koje bi im pomogle u radu predlažu veću finansijsku pomoć, oslobađanje od poreskih obaveza, proširivanje paketa državne pomoći, formiranje stabilnog fonda za finansijsku pomoć medijima, više prilika za finansiranje medijskih projekata.
Anketirani menadžeri smatraju da je potrebno djelovati na dva “fronta” i prema državi i prema oglašivačima.
Kada je u pitanju pomoć od države, ideje su različite. Tako bi menadžeri od države pored finansijskih izdavanja “koja moraju biti veća od prvog paketa pomoći”, tražili i subvencije zarada zaposlenih ali i dezinfekciona sredstva.
Ako se pandemija nastavi, anketirani menadžeri smatraju da bi moglo doći i do gubitka radnih mjesta, smanjenja zarada ili čak gašenja medija. Naime, oko 60% anketiranih predstavnika medija kazalo je da bi moglo doći do otpuštanja i smanjenja zarada. Čak 23.5% anketiranih kazalo je da neće doći do razvoja takvih scenarija, dok nešto manje od 17 odsto anketiranih nije još sigurno na koji način će se razvijati situacija.
U istraživanju je učestvovalo 22 zaposlenih novinara/ki i 17 urednika/ca i vlasnika/ca u online medijima.
