By Sindikat medija Crne Gore (SMCG) i Građanska alijanska (GA) organizovali su 16. i 17. decembra konferenciju „Dani slobode medija u Crnoj Gori“, čiji je cilj bio analiza i upućivanje preporuka za unapređenje različitih oblasti slobode medija.
Konferenciju je otvorila ministarka javne uprave, digitalnog durštva i medija Tamara Srzentić, koja je kazala da taj resor ima ambiciozne ciljeve: zakonski regulisati i unaprijediti sektor medija na odgovarajući način, osigurati bezbjednost novinarima i time dovesti medije na nivo sličan dostignutom u nekim državama članicama Evropske unije.
Poručila je da novinarstvo nikad ne smije da služi centrima političke, ekonomske ili bilo koje druge moći, jer je njegov isključivi cilj, kako je istakla, borba za interes svih građana i građanki i za njihovo pravo da budu objektivno, uravnoteženo i istinito informisani.
Predstavnica OEBS-a za slobodu medija, Teresa Ribeiro, kazala je da se u toku mandata suočila sa ubrzanim nestajanjem povjerenja javnosti u medije i rastućem neraspoloženju prema medijima, navodeći da je to prouzrokovano populizmom političara i vlasti i pogoršano dezinformacijama.
„Apelujem na političare i javne zvaničnike da se ustežu od štetne retorike i da omoguće sredinu u kojoj će procvjetati sloboda izražavanja. Ovaj negativni razvoj se značajno odrazio na bezbjednost i radne uslove novinara“, istakla je Ribeiro u svom prvom obraćanju crnogorskoj javnosti.
Predsjednica Sindikata medija Crne Gore, Marijana Camović Veličković, podsjetila je da ta organizacija od osnivanja prati stanje u medijima u Crnoj Gori i da pokušava da ga unaprijedi.
„Ukoliko su zaposleni u medijima potplaćeni ili cenzurisani ili samocenzurisani, uzalud ćemo govoriti o visokim standardima u novinarstvu. Ukoliko imamo zakone koji ne podržavaju slobodu medija i ne podstiču novinare i novinarke, kao i ostale zaposlene da se osjećaju slobodno i zaštićeno i na ulici i na radnom mestu i od napadača i od poslodavaca, mi nemamo slobodne medije“, istakla je Camović Veličković.
Kazala je da su u proteklom periodu analizirali stanje u medijima i dali preporuke za stvaranje sigurnog, bezbjednog i profesionalnog okruženja za novinare i druge zaposlene u medijima.
Tokom panela „Socio-ekonomski položaj zaposlenih u medijima“, istraživačica SMCG Bojana Konatar je, predstavljajući istraživanje koje je SMCG sproveo od oktobra do decembra ove godine u formi online ankete, kazala da je anketa poslata na više od 200 adresa, a da su dobili odgovore od 87 novinara i urednika.
Istraživanje je, kako je istakla, pokazalo da prosječni dan novinara, za više od trećinu zaposlenih, traje duže od osam sati. Sa druge strane, osam sati dnevno radi oko 23 odsto anketiranih, a nešto više od 12 odsto njih radi šest sati dnevno.
„Čak 79 odsto novinara radi prekovremeno, od čega njih 37 odsto često, a 41 odsto njih je reklo da je ponekad radilo na taj način. Međutim, podatak da njih čak 69 odsto nije dobilo nikad nadoknadu za prekovremeni rad govori o tome kakav je njihov položaj u redakcijama“, rekla je Konatar.
Ukazala je da 38 odsto novinara ima zaradu manju od prosječne – 500 eura.
„Platu veću od 600 eura ima 30 odsto anketiranih, a svaki četvrti novinar u Crnoj Gori prima između 500 i 600 eura neto i može se reći da ima zaradu na nivou prosječne u državi“, kazala je Konatar.
Anketirani novinari su kazali da imaju veliku slobodu u radu, ali čak 45 odsto njih nekada je cenzurisalo sadržaj.
Govoreći o položaja novinara u lokalnim medijima, predstavnica Radija Berane Milena Bubanja Obradović, kazala je da su problemi sa kojima su suočeni zaposleni u lokalnim medijima veliki i lako uočljivi, navodeći da se oni preslikavaju na ostale zaposlene u medijima u Crnoj Gori.
„Od 16 lokalnih javnih emitera čiji su osnivači opštine, samo njih sedam ima pozitivno poslovanje. Samo tri lokalna javna emitera ostvaruju značajan prihod, od par desetina hiljada eura“, navela je Obradović.
„Najteža situacija je u Radio Televiziji Rožaje, Radiju Ulcinj, Radio Televiziji Pljevlja, Radio Cetinju“, navela je Bubanja Obradović.
Govoreći o poslovanju medija tokom 2020. godine, predstavnik SMCG Predrag Nikolić, je rekao da u Crnoj Gori na malom tržištu postoji veliki broj medija, navodeći da je od 189 medija u prošloj godini, samo njih 70 poslovalo pozitivno, 14 je bilo na nuli, dok je 68 poslovalo negativno, a za 34 nisu dobili podatke.
„Najveći plus je imala Radio Televizija Crne Gore, jer 90 odsto prihoda dolazi iz državnog budžeta. Dnevna i nedeljna štampa je i dalje ima najveći prihod među privatnim medijima, dok privatne televizije i pored trendova poboljšanja i dalje posluju u minusu. Postoji veliki broj radio stanica, sa malim brojem zaposlenih, koji posluju pozitivno“, naveo je Nikolić.
Tokom panela „Etičko izvještavanje medija o ranjivim grupama“ istraživačica NVO Građanske alijanse, Mehdina Kašić Šutković, kazala je da je ta organizacija pratila tekstove koji su se odnosili na ranjive grupe, u koje spadaju migranti, žene, osobe sa invaliditetom (OSI), pripadnici LGBTIQ populacije, Romi i drugi manjinski narodi.
„Građanska alijansa je u periodu od 18. januara do 17. novembra ove godine vršila monitoring 11 portala, od kojih pet nacionalnih i šest regionalnih. U navedenom periodu monitoringom je obuhvaćeno i analizirano 1.108 tekstova koji su u svom sadržaju ili svojim komentarima tretirali pripadnike ranjivih grupa“, navela je Kašić Šutković.
Predstavnica LGBT Foruma Progres, Bojana Jokić, ocijenila je da postoji napredak kada je u pitanju izvještavanje medija o LGBTIQ populaciji.
„Postoji veliki broj članaka koji tretira LGBTIQ tematiku onako kako treba i dosta se rjeđe dešava da se koristi neadekvatna terminologija“, istakla je Jokić. Dodala je da bi mediji trebalo da uklanjaju uvredljive komentare na društvenim mrežama, koji se odnose na LGBTIQ zajednicu.
Predstavnik organizacije Udruženje paraplegičara Podgorica, Dejan Bašanović, smatra da je evidentan napredak kad je u pitanju izvještavanje medija o OSI, navodeći da se najveći problem prilikom izvještavanja javljao u terminologiji.
„Ranije se o OSI izvještavalo kroz medicinski ili funkcionalni model. Insistiram da treba da se bavimo modelom ljudskih prava, odnosno da posmatramo osobu sa invaliditetom kao osobu“, istakao je Bašanović.
Predstavnik NVO Koračajte sa nama – Phiren Amenca, Andrija Đukanović, rekao je da se izvještavanje medija o Romima u poslednje vrijeme u pogledu kvaliteta i kvantiteta popravilo, ali da ima elemenata koje bi trebalo.
„Obim izvještavanja o Romima je najveći u mjesecima i danima kad se obilježavaju značajni datumi iz istorije ili kulture romske populacije, kao što je 8. april ili 5. novembar. Izvještavanje medija se odnosi na praćenje i izvještavanje planiranih događaja, kao što su okrugli stolovi, konferencije, akcije humanitarnog karaktera“, naveo je Đukanović.
Tokom drugog dana konferencije fokus je bio na bezbjednosti medijskih radnika i efikasnosti postojeće medijske regulative.
Ministar unutrašnjih poslova, Sergej Sekulović, u uvodnom izlaganju, kazao je da Crna Gora nema mnogo razloga da se pohvali kad je u pitanju bezbjednost medijskih radnika.
„Nosimo teret određenih starih slučajeva koji su ostali nerazriješeni i dok taj teret ne skinemo teško da možemo u oblasti slobode izražavanja i u kontektu evropskih integracija napraviti odlučni i pravi iskorak“, naveo je Sekulović.
Osnovni državni tužilac, Vukas Radonjić, rekao je da slučajeve napada na novinare i medijske radnike u Tužilaštvu koriste kao opomenu i pouku.
„Moram da uputim poziv svim novinarima da se potpuno nesmetano, u svakoj situaciji, bilo zbog službenih obaveza ili novinarskih zadataka, bilo zato što se osjećate na bilo koji način ugroženo i ometeno da radite svoj posao, u svakom trenutku obratite državnom tužilaštvu, ne samo kroz podnošenje krivičnih prijava, već kroz neposrednu komunikaciju sa mnom, jer smatram da smo svi na jednom zadatku i da ćemo svi zajedno međusobnu i neposrednu komunikaciju, međusobnu saradnju i razumijevanje, uspjeti da postignemo određene rezultate“, rekao je Radonjić.
Predsjednik Evropske federacije novinara, Mogens Bliker Bjergord, smatra da u Crnoj Gori treba da bude kreiran nacionalni akcioni plan za bezbjednost novinara i pitanje nekažnjivosti.
„Kad imate nacionalni akcioni plan koji uključuje to da vlasti treba da preduzmu odgovornost kao što smo mogli da čujemo od tužioca i od ministra, postoji odgovornost za zaštitu novinara koja se treba preuzeti jer je bezbjednost novinara borba za demokratiju“, istakao je Bjergord.
Prema njegovim riječima, potrebno je osigurati da politički lideri i političari u Vladi i državi bezuslovno podržavaju medijske slobode.
U okviru panela o bezbjednosti medijskih radnika, programski direktor GA, Milan Radović, kazao je da su od januara do kraja novembra ove godine registrovana 25 napada, pojašnjavajući da je to porast u odnosu na prošlu godinu kad ih je bilo 17.
„Pet napada smo svrstali u napade na novinare, misli se na fizičke napade, četiri slučaja u kategoriju prijetnje smrću novinarima ili sa njima povezanim osobama, devet slučajeva svrstali smo u kategoriju ostale prijetnje novinarima, imamo četiri slučaja u kategoriji prijetnje medijima i medijskim organizacijama i tri slučaja u kategoriji napadi na medije i medijske organizacije“, rekao je Radović.
Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava, Tea Gorjanc Prelević, poručila je da bi sprovođenje djelotvornih istraga napada na novinare trebalo da bude prioritet.
„Smatramo da je veoma važno da Skupština Crne Gore konstatuje situaciju kakva je – da je broj napada u porastu i da mora da djeluje dodatno u cilju prevencije“, istakla je Gorjanc Prelević.
Ocijenila je da zaštita bezbjednosti novinara ni na koji način ne smije da se dovodi u vezu sa onim što oni pišu.
„Pišu li oni dobro, pišu li loše, to je irelevantno. I novinar koji piše laži, treba da bude bezbjedan“, rekla je Gorjanc Prelević.
Predstavnik SMCG, Dražen Đurašković, rekao je da pokretanje postupaka protiv časti i ugleda, bez obzira na krajnji sudski epilog, predstavlja pritisak i da utiče na novinare i novinarke izazivajući samocenzuru.
„Sa druge strane, dok su u sudovima bila 54 slučaja zbog povrede časti i ugleda kod sviih postojećih samoregulatornih mehanizama, registrovano je 29 pritužbi. Ti nam podaci ukazuju na neophodnost kreiranja ozbiljnije samoregulacije, prvenstveno od strane svih medija koji djeluju u medijskom sistemu, a time bi posredno se jačalo povjerenje javnosti u njene mehanizme“, kazao je Đurašković.
U okviru panela o efiukasnosti medijskog zakonodavstav predsjednica SMCG, Marijana Camović Veličković, podsjetila je da se ta organizacija za izradu medijske strategije zalagala i prije nego što je to 2016. godine tadašnji premijer najavio.
„Iako je Zakon o medijima inoviran i usvojen u avgustu 2020. godine, smatramo da i dalje nije dobar i da ga treba mijenjati u više segmenata i da se dosta može uraditi u cilju poboljšanja uslova rada u medijima, naročito s aspekta smanjenja cenzure i autocenzure“, navela je Camović Veličković, podsjećajući da su na taj zakon imali 15 amandmana.
Predstavnica Instituta za medije, Olivera Nikolić, ocijenila je da u Crnoj Gori nije postojao osmišljeni, strateški pristup rješavanju problema u medijima i medijskoj zajednici.
„Uglavnom se to radilo ad hok, u skladu s partikulatnim interesima političkih ili medijskih aktera ili uz ‘guranje’ međunarodne zajednice da treba ispuniti neki standard. Na inicijativu nekoliko NVO uvršten je predlog da se radi na sistematičnom pristupu medijskim politikama“, rekla je Nikolić.
V.d. direktor Direktorata za medije u Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija, Neđeljko Rudović, rekao je da trenutno rade drugi nacrt medijske strategije nakon dva mjeseca rada.
„Ključna oblast su napadi na novinari i prijetnje novinarima, jer tu pokušavamo da definišemo operativne mjere i aktivnosti koje bi imale za cilj da obim napada, prijetnji, uznemiravanja svedu na nulu, ako je to moguće, ili na mjeru razuma, a to mislim da je i te kako moguće“, istakao je Radović.
Tokom dvodnevne koferencije ukupno je predstavljeno 29 preporuka za unapređenje različitih oblasti medijskih sloboda, a najviše, 15 u oblasti unapređenje položaja zaposlenih u medijima.
Konferencija je organizovana u okviru projekta koji su finansijski podržali Balkanski fond za demokratiju, projekat Njemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Američkih Država i Ministarstvo vanjskih poslova Norveške.
