By Piše: Ivana VLAOVIĆ
U svijetu se danas obilježava Međunarodni praznik rada – 1. maj, u znak sjećanja na štrajkove i proteste radnika u Čikagu 1886. godine. Tada je počela borba za osmočasovno radno vrijeme i druge standarde, koji danas važe u radnim odnosima. Međutim, brojni su problemi i izazovi i dalje aktuelni, naročito kada je riječ o uključivanju mladih u tržište rada. Zato povodom 1. maja, Sekcija mladih i frilensera Sindikata medija želi da ukaže na položaj mladih u novinarstvu. To je bila prilika da razgovaramo sa mladom novinarkom i frilenserkom, Marijom Pešić
Marija Pešić
Međunarodni praznik rada povod je da se prisjetimo istorijske borbe radničke klase sa područja Balkana, da odamo zahvalnost svima koji su doprinijeli da dođemo do postignutih rezultata na polju radnih prava, poručila je novinarka redakcije Zumiraj i frilens novinarka Marija Pešić. Ističe da je Prvi maj praznik koji treba da nas ohrabri da nastavimo dalju borbu, kako ne bismo obesmislili do sada postignuto.
Kada je riječ o pravima mladih novinara/ki, frilensera/ki on, kako navodi, nije na zavidnom nivou.
Najveći akcenat, poručuje Pešić, treba staviti na zakonski okvir koji se odnosi na frilensere u novinarstvu i drugim profesijama, koji ih ne prepoznaje na adekvatan način.
Često ističem da su većina mladih novinara/ki pravno gledano frilenseri, iako mnogi od njih toga nijesu svjesni, ističe Pešić.
Objašnjava da je razlog toga što većina mladih novinara/ki rad u redakcijama započinje potpisujući ugovor o djelu, koja im ne nudi isti položaj i prava kao ugovor o radu.
Međutim dodatan problem je, naglašava Pešić, što poslodavci i rukovodioci u redakcijama, uprkos tome, očekuju od tih mladih novinara da rade na isti način, kao i ostali zaposleni, namećući im brojna ograničenja u pogledu saradnje sa drugim redakcijama.
“Veliki problem je što će nakon nekoliko godina rada, mladi novinari/ke imati iza sebe par godina iskustva i rada u medijima, ali to neće biti dio njihovog radnog staža”, kazala je Pešić za Sekciju mladih novinara i frilensera Sindikata medija Crne Gore.
Upravo zbog toga se, kako navodi Pešić, mladi novinari/ke u redakcijama gledaju kao “jeftina radna snaga”.
Nudi im se manja plata nego ostalima koji obavljaju posao na istim pozicijama, s idejom da moraju da pokažu šta umiju kako bi došli do veće zarade, dodaje Pešić.
Ističe da poseban problem nastaje zbog manjka iskustva kod mladih, a velikog teorijskog znanja koje nose sa fakulteta, što redakcijama ne odgovara.
Dodaje da se mladim novinarima/kama obično dodjeljuju “rudarski poslovi”: rad na portalu, dnevna traka, obrada saopštenja…
Ističe da zbog intezivnog rada, kakav je rad na dnevnoj traci, nemaju priliku da pokreću svoje priče ili predlažu teme kojima bi se bavili.
Kada je riječ o frilens – novinarima, problem je, kaže Pešić, što ih novinarska i društvena zajednica posmatra kao da nijesu dovoljno dobri za rad u redakcijama.
“To je zabluda, jer biti frilener je stvar izbora, koja sa sobom donosi brojne prednosti”, objašnjava Pešić.
Frilenseri, kako kaže, nijesu opterećeni dnevnom trakom, stoga imaju više vremena za rad na zadacima i temama koje ih interesuju.
Poručuje da frilenseri manje trpe tradicionalne novinarske pritiske: cenzuru, autocenzuru i pritiske redakcija.
Prednost je i mogućnost boljeg organizovanja svog vremena, mogućnost učestvovanja u kreiranju regionalnih priča, postoje i brojni programi mentorstva, naglašava Pešić.
Pešić je osvrnuvši se ponovo na Prvi maj poželjela što slobodnije sindikate u Crnoj Gori, kao i veću osvještenost kod radnika/ca kako bi se beskompromisno i neustrašivo borili za svoja prava.
“Ovih dana vidimo neke pokušaje zanemarivanja radničkih prava po pitanju neradne nedjelje. Voljela bih da se to pitanje razriješi u korist radnika/ca”.
Za kraj, Pešić je pružila podršku i svim kolegama/inicama koji trenutno štrajkuju i zahtijevaju bolje radne uslove na svojim radnim mjestima.
