By Sindikat medija pokrenuo je, povodom osam godina postojanja, servis “Upoznaj svoja prava”. Pravnici Milorad Marković i Mirko Bošković odgovaraju na stručne dileme naših članova, ali i ostalih zainteresovanih.
Prva tema našeg servisa – položaj frilensera.
Da li naš pravni sistem prepoznaje frilensere i postoji li bilo kakva pravna regulativa koja reguliše to pitanje? Ako postoji, molim Vas navedite koja.
Pojam frilensera je u Crnoj Gori normativno djelimično prepoznat. Ne predviđa ga nijedan od medijskih zakona, pa samim tim ni Granski kolektivni ugovor za informativnu, grafičku i izdavačku djelatnost. Samo Statut Sindikata medija predviđa frilensere (slobodni novinar) kao moguće članove Sindikata, definišući ih kao „slobodni novinari koji većinu prihoda pretežno stiču obavljanjem novinarske profesije“.
Sa druge strane, sa poreskog aspekta „slobodni novinari“ su prepoznati Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica u okviru „slobodnih zanimanja“. Naime, u članu 16. stav 1. prihodom od samostalne djelatnosti smatra se prihod ostvaren od privredne djelatnosti, slobodnih zanimanja, profesionalnih i intelektualnih usluga i prihod od drugih samostalnih djelatnosti koje nijesu osnovna djelatnost poreskog obveznika, a povremeno se obavljaju radi ostvarivanja prihoda, ukoliko se, u skladu sa ovim zakonom, ne oporezuje po drugom osnovu.
U stavu 3. istog člana kao djelatnosti slobodnih zanimanja smatraju se samostalna djelatnost: zdravstvenih radnika, veterinara, advokata, notara, revizora, inženjera, arhitekata, savjetnika, konsultanata, prevodilaca, novinara i druge slične djelatnosti.
Ovo je pitanje sastavni dio problema (ne)prepoznavanja novinara u Crnoj Gori. Nužno je sistemski prepoznati mehanizam-instituciju licenciranja novinara što bi, predviđanjem kriterijuma, omogućilo veću prepoznatljivost i „slobodnih novinara“. (U Francuskoj postoji Press Card komisija koja izdaje novinarske legitimacije).
Da li sam frilenser ako vodim svoj portal, registrovan preko NVO, a nezaposlen sam (prijavljen na birou rada)?
Odgovorom na drugo pitanje se precizira zakonski status frilensera. Imajući to u vidu, odgovor na ovo pitanje je djelimično pozitivan. U formalno pravnom smislu ovaj položaj se ne može prepoznati kao frilenser, već prije kao status lica koje obavlja samostalnu djelatnost. Sa aspekta opšteprihvaćene definicije frilensera može se potvrdno odgovoriti na ovo pitanje.
Da li postoji praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koja se odnosi na frilensere? Ako postoji, molim Vas navedite slučajeve.
U sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), pluralizam medija smatra se osnovnim preduslovom za pravo na slobodu izražavanja i ključnim aspektom funkcionalnog demokratskog društva, međutim, prema našim saznanjima, Sud se nije bavio specifičnim pravima “slobodnih novinara” što ne isključuje njihovo prepoznavanje u utvrđenim pravima i slobodama novinara, utvrđenjih od strane ESLJP.
Da li pitanje frilensera treba riješiti posebnim zakonom ili izmjenama već postojećih zakona? Ako je odgovor izmjenama postojećih zakona onda navesti koje zakone bi trebalo izmijeniti.
Kao što je prethodno navedeno, u poreskom smislu položaj slobodnih novinara je već regulisan. Ostaje pitanje prepoznavanje “slobodnih novinara” u profesionalnom smislu, kroz medijske zakone i na taj način im obezbijediti sva prava koja imaju i novinari u radnom odnosu u medijima, prije svega sa aspekta slobode medija i medijskih radnika.
Da li imate saznanje koja država ima najkvalitetnije zakonsko rješenje vezano za frilensere? Ako je moguće dostaviti link zakona.
Veoma je teško izdvojiti jednu zemlju naročito sa aspekta različitosti pravnih sistema i standarda demokratije, što pretpostavlja čestu prepreku implementacije pravnih instituta u naš pravni sistem. Suština unapređenja položaja “slobodnih novinara” se zasniva na njihovom zakonskom prepoznavanju kao novinara ali i regulisanju njihovog radno-pravnog statusa. Ovo svakako nije pitanje samo jednog zakona, iako je Zakon o medijima krovni i najvažniji (pogledati link 3 niže, na kojem je data analiza pojedinih prava “slobodnih novinara” u pojedinim državama EU, kao najboljih praksi).
U slučaju da se status frilensera reguliše zakonom, da li bi nam se moglo desiti što i kolegama u Srbiji – da retroaktivno platimo porez?
Ne radi se o retroaktivnoj primjeni novog zakona jer obaveza već postoji po postojećem Zakonu o porezu na dohodak fizičkih lica (oporezivi su svi prihodi 5 godina), u konkretnom slučaju po osnovu prihoda od samostalne djelatnosti. Dakle, novinari (samim tim i “slobodni novinari”) su u poreskom smislu već prepoznati kao samostalna djelatnost i u tom smislu oporezivi.
Pošto bavljenje novinarstvom nije privredna djelatnost, frilenser novinar zaključuje ugovore koji su ugovori van radnog odnosa, ugovor o djelu (obligacioni ugovor). Na ugovor o djelu obračunava se porez po odbitku 30% pretpostavljenih troškova po stopi od 9% i prirez (u zavisnosti od lokalne samouprave prirez iznosi 10-15% od obračunatog poreza (9%), negdje oko 1% od bruto prihoda).
Fizička lica koja ostvaruju prihode od samostalne djelatnosti plaćaju i doprinose za obavezno socijalno osiguranje i to:
– za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopi od 20.5%;
– za zdravstveno osiguranje po stopi od 10.8%;
– za osiguranje od nezaposlenost po stopi od 1%;
– fond rada 0.2%.
Osnovicu za plaćanje navedenih doprinosa za obavezno socijalno osiguranje čini oporezivi dohodak (dobit) od samostalne djelatnosti (po odbitku 30% pretpostavljenih troškova, kao kod obračuna poreza).
Interesantni linkovi:
- https://bif.rs/2020/11/polozaj-slobodnih-novinara-oslobodjeni-svih-prava/
- https://www.bizlife.rs/poreske-obaveze-frilensera-kako-i-zbog-cega-je-doslo-do-problema/
- https://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-en.asp?fileid=24287&lang=en (obratiti pažnju na tačku 3.3)
Odgovore dali:
Milorad Marković
Mirko Bošković
Napomena: Stavovi pravnika ne odražavaju nužno stavove Sindikata medija.
