By Crnogorski novinari i medijski radnici rade u lošim uslovima, imaju male plate i ne mogu da žive od svog rada, ocijenjeno je na okruglom stolu “Uslovi rada u privatnim medijima”, koji je u Podgorici, u saradnji s Fondacijom Fridrih Ebert, organizovao Sindikat medija Crne Gore (SMCG).
Da su pred zaposleni u medijima pred velikim izazovima i da je stanje sve lošije potvrdili su i panelisti potpredsjednica Međunarodne federacije novinara Jasmina Popović, genralni sekretar Evropske federacije novinara Rikardo Gutierez, analitičarka i predstavnica Centra za istraživanje javnih politika Tanja Jakobi i član Izvršnog odbora Sindikata novinara Srbije Dejan Gligorijević.
Na okruglom stolu je zaključeno:
– Da je potrebna solidarnost zaposlenih u medijima i istrajna i ponekad agresivna borba za poboljšanje uslova rada, obzirom da imamo sve više nezaposlenih novinara, a samim tim i sve više freelencera i honorarnih saradnika;
– Da poslodavci nisu zainteresovani za socijalni dijalog te da se zajedničkim i organizovanim djelovanjem moraju natjerati da sjednu za pregovarački sto;
– Da sindikati moraju privući novo članstvo, naročito među mladim kolegama i koleginicama, jer se oni najviše zloupotrebljavaju;
– Da treba insistirati na redovnoj isplati zarada, 40-satnom radnom vremenu i plaćanju prekovremenog rada.
Učesnici skupa su saglasni da se novinarstvo i u regionu i svijetu nalazi u velikoj krizi i da se samo solidarnošću, sindikalnim organizovanjem i regrutacijom, naročito mladih članova, te zajedničkom istrajnom borbom, može popraviti položaj novinara.
Predsjednica SMCG, Marijana Camović, kazala je da zaposleni u crnogorskim medijima ne mogu da žive od svog rada i da su prinuđeni da trpe naloge nadređenih i onda kada su oni u potpunoj suprotnosti sa pravilima profesije.
“Naša je obaveza da budemo uporni jer zaposleni u crnogorskim medijima i dalje nemaju snage da javno govore o svojim problemima, da se suprotstave kršenju svojih radnih i profesionalnih prava”, poručila je Camović.
Ona je ocijenila i da je Crna Gora nemoćna da se izbori sa problemom brojnih nerasvijetljenih slučajeva napada na novinare i imovinu medija i utvrdi ko su izvršioci i nalogodavci.
Prema njenim riječima poražavajuće je da ni u jednom mediju u državi ne postoji kolektivni ugovor pa je saopštila da je SMCG pripremio novi granski kolektivni ugovor (GKU), za sada u formi nacrta, koji će uskoro biti predat Uniji poslodavaca na dalje usklađivanje.
Predlogom GKU utvrđuju se elementi osnovne zarade, drugih primanja, kao i obim prava i obaveza iz rada. SMCG će predložiti i brojne novine u odnosu na važeći GKU za informativnu, grafičku i izdavačku djelatnost koji je donijet sada već davne 2004. godine. Jedna od njih je da novinar ima pravo da ne potpiše tekst koji je uredničkom intervencijom izmijenjen i bitno drugačiji od predatog rada i u suprotnosti sa njegovom savješću, mišljenjem i uvjerenjem. Biće predloženo i da novinari imaju pravnu i materijalnu pomoć poslodavaca u zaštiti od prijetnji, nasilja, uvreda i drugih negativnih posljedica zbog objavljivanja informacija pa ako dođe do sudskog postupka, njegovi troškovi treba da padnu na teret poslodavca, koji je obavezan da angažuje advokata.
Veliki problem zaposlenih u medijima je radno vrijeme koje često traje više od 40 sati, koliko je zakonom predviđeno, pa će SMCG insistirati da se plaća prekovremeni rad, kao i da se redovno koriste slobodni dani.
Interesantna novina je i predlog da montažeri i administratori na portalima kao i drugi zaposleni u medijima, koji rade na mjestima koja imaju rizik od zračenja, rade 40 sati sedmično ali da na svakih sat vremena rada imaju pauzu od 15 minuta. Važna novina je i da su poslodavci dužni da informišu sindikat na nivou poslodavca jednom godišnje o ukupnim uplaćenim zaradama, uključujući doprinose za obavezno socijalno osiguranje, visini prosječne zarade, kao i ostvarenom prekovremenom radu.
Okruglom stolu nije prisustvovao niko iz Unije poslodavaca kao ni vlasnici crnogorskih privatnih medija, iako su svi bili uredno pozvani, što je još jedan dokaz da nisu zainteresovani za socijalni dijalog.
Popović je rekla da slične probleme imaju i ostali u regionu pa je u Hrvatskoj, iz koje dolazi, čak 700 novinara na birou rada, a sve je više honorarnih i povremenih saradnika u medijima. Ona je istakla da je sindikalno organizovanje novinara i medijskih radnika veoma važno i da poslodavci moraju shvatiti da je to jedno od osnovnih ljudskih prava. Za zajedničku borbu za bolje uslove za novinare, kako je poručila, naročito je važno da se u sindikate učlanjuje što više mladih novinara jer su oni i najčešće žrtve prekovremenog, a neplaćenog rada.
Gutierez rekao je da je slična situacija i u Evropi i da je sve više slučajeva honorarnog rada, freelencinga, outsourcinga kojem pribjegavaju vlasnici medija, a u skladu sa tim je i sve manje ugovora ne neodređeno. On je rekao da je naročito veliki izazov zakonsko regulisanje uslova rada slobodnih novinara kao i radnog statusa zaposlenih na portalima, kojih trenutno nema u kolektivnim ugovorima.
“Moramo reagovati organizovano i zajedno, a ponekad pokazati i agresivnost zbog čega je jako važno i pravo na štrajk”, kazao je on.
Jakobi je predstavila je porazne rezultate o situaciji u novinarstvu u Srbiji iz istraživanja o prekarnim (nepravilnim i nesigurnim) oblicima zapošljavanja, urađenog tokom 2015. godine. Ti podaci pokazuju da čak 41% novinara u Srbiji želi da napusti profesiju jer su nezadovoljni zbog kašnjenja plata, malih zarada, pravne nesigurnosti posla kao i nesigurnosti radnog vremena, mjesta i uslova rada. Posebno je porazna činjenica da mnogi novinari u Srbiji smatraju da sadržaj koji svakodnevno proizvode nije relevantan za njihovu publiku.
Da su problemi u srbijanskom novinarstvu duboki, kazao je i Gligorijević ističući da je situacija obeshrabrujuća, da je praktično zabranjeno organizovanje sindikata u privatnim medijima i da svega nekoliko medija koji su još u državnom vlasništvu ima potpisane kolektivne ugovore. Lošem stanju je doprinjela i privatizacija medija u Srbiji tokom 2015. godine u kojoj je SINOS, zbog otpuštanja novinara, izgubio čak 600 članova, što je bila polovina od ukupnog broja.
