By Položaj novinarki u Crnoj Gori i njihova bezbjednost ozbiljan su izazov za slobodu medija, rodnu ravnopravnost i demokratski razvoj – zaključak je istraživanja “Bezbjednost novinarki 2021. – 2024.” koji je Sindikat medija Crne Gore (SMCG) sproveo u okviru mreže SafeJournalists.
Kako se navodi u istraživanju autorke Marijane Camović Veličković, nezadovoljstvo uslovima rada i odnosom institucija prema napadima na novinarke, naročito u digitalnom prostoru, odražava duboke strukturne probleme koji utiču na integritet profesije i učešće žena u javnom prostoru.
U istraživanju se pominje i niz preporuka za medije, institucije sistema, sindikate i civilni sektor kako bi se poboljšala bezbjednost ali i sveokupan položaj novinarki.
Preporuke za medije
- Uvesti obavezu postojanja internih procedura za prijavu i reagovanje na uznemiravanje i diskriminaciju u redakcijama.
- Obezbijediti psihološku podršku novinarkama koje su pretrpjele prijetnje, nasilje ili profesionalne traume – bilo putem medija ili kroz saradnju s eksternim servisima.
- Osigurati pravnu pomoć za sve zaposlene, uz jasno informisanje o pravima i resursima koji su im dostupni u slučaju napada ili tužbi.
- Spriječiti rodnu diskriminaciju u napredovanju kroz transparentne kriterijume zapošljavanja i profesionalnog uspona.
- Poštovati (i uvesti) mjere bezbjednosti kada se ekipe šalju na teren jer su novinarke istakle da ne postoje bezbjednosni mehanizmi u medijima kada je u pitanju izvještavanje sa terena, naročito kada su u pitanju događaji sa povećanim stepenom rizika. Sada postoje vodiči koji su dostupni poslodavcima i trebalo bi da ih uvedu kao pravilo u redakcijama i da se potrude da svi zaposleni budu upoznati sa njima i da ih primjenjuju.
Preporuke za institucije i državne organe
- Unaprijediti zakonsku regulativu kako bi se jasno prepoznalo i sankcionisalo rodno zasnovano nasilje nad novinarima, posebno u online prostoru.
- Uspostaviti specijalizovane protokole u policiji i tužilaštvu za postupanje u slučajevima nasilja nad novinarkama, sa naglaskom na digitalno nasilje i rodnu dimenziju.
- Obezbijediti obaveznu edukaciju policijskih i tužilačkih službenika o rodno zasnovanom nasilju i specifičnostima u kontekstu medijskog rada.
- Ojačati ulogu Ombudsmana, posebno u nadzoru nad institucionalnim reagovanjem u slučajevima prijetnji novinarkama.
- Prikazivati statističke podatke i po polu, često je nemoguće od državnih organa dobiti statističke podatke o osnovnim kategorijama kao što je, primjera radi, ukupan broj zaposlenih u medijima. Stoga je nemoguće dobiti te ili slične podatke o rodu a neophodni su kada je u pitanju položaj novinarki u medijima.
Preporuke za sindikate i NVO koje se bave medijima
- Sistematski prikupljati podatke o napadima i diskriminaciji nad novinarkama, te ih redovno objavljivati i predstavljati javnosti i institucijama.
- Monitoring situacije u redakcijama: Obaveza sindikata i udruženja u redakcijama u kojima imaju članstvo, a po mogućnosti i u ostalim redakcijama, je da prate odnos poslodavaca prema zaposlenima i da reaguju uvijek kad postoji potreba za tim, a sa ciljem da se negativne prakse iskorijene.
- Neka se sve ne završi sa saopštenjem: Jako je bitno da se reaguje u svakom pojedinačnom slučaju napada na novinarke i obaveza je ispitati da li postoji dimenzija roda u tim napadima, ali bitno je i slučaj pratiti do kraja. Važno je i statistički razdvajati žene od muškaraca kako bi se lakše pratili trendovi i uočavali eventualni obrasci.
- Prisutnost u javnosti treba koristiti da se ukaže na problem: Javnost mora znati koji su specifični problemi sa kojima se novinarke srijeću i treba u kontinuitetu da bude informisana o tome, a ne samo kada se desi novi napad.
- Pružati besplatnu psihološku i pravnu pomoć, naročito onima koji rade bez formalnih ugovora, u lokalnim i manjim redakcijama.
- Zagovarati ravnopravnost u okviru medijske industrije, kroz obuke za urednike i vlasnike medija o rodnoj ravnopravnosti i odgovornom upravljanju.
Preporuke za civilni sektor
- Prepoznati značaj novinarki u društvu: Obzirom da nevladine organizacije, naročito one koje se bave pravima žena, nemaju značajnijeg kontakta sa novinarkama, pa čak ni onima koje su bile žrtve nekog oblika nasilja zbog posla kojim se bave, potrebno je da se povežu sa medijskom zajednicom i čuju novinarke i njihove probleme ali i kako bi uočili na koji način mogu da sarađuju i da im pomognu. Neophodno je raditi na jačanju povjerenja novinarki u organizacije civilnog društva koje se bave pitanjima rodne ravnopravnosti, kao i na uspostavljanju snažnijih veza i saradnje između njih.
- Povećana informisanost o mehanizmima zaštite od diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja: U trci za poslom i informacijama novinarke često nemaju dovoljno znanja o tome kako sebi pomoći u određenim okolnostima ali i kako prepoznati razne oblike nedozvoljenog ponašanja kojem su izložene. Uloga NVO sektora tu može da bude dragocjena u saradnji sa medijima ali i samostalno mogu da daju veliki doprinos za prepoznavanje rodno zasnovane diskriminacije i dostupnih mehanizama zaštite.
